Nije trebalo dugo da nešto pokvari idilično prijepodne u Damasku. Jutro okupano suncem parali su ruski zrakoplovi, a nadvila se i zlokobna slutnja nakon vijesti o kemijskom napadu u provinciji Homs, sjeverno od glavnoga grada. Ta vijest, bilo mi je odmah jasno, postat će poligon za nova krizna žarišta. I postala je jer, dok ovo pišem, ujedno se spremam u Homs gdje su američke krstareće rakete razorile bazu sirijske vojske.
Bio je to, kako su naveli, odgovor na napad kemijskim oružjem za koji su optužili sirijski režim a da nisu priložili nikakav dokaz. Pitanje je koja je logika da sirijska vojska izvede kemijski napad znajući da bi to za nju bilo itekako kontraproduktivno. U Damasku mi kažu – umorni smo od stalnih opravdavanja. Valjda nije cijeli svijet nasjeo da mi radimo takve gadosti. Nije im dosta bilo vidjeti što su u stanju učiniti teroristi koji su u Siriji i u Iraku činili neviđena zlodjela pa sad ponovno ne vjeruju da su to učinili oni, nego regularna, sekularna vojska koja se šest godina bori protiv tih zlikovaca.
Utjecaj Izraela i S. Arabije
Za vrijeme ekskluzivnog intervjua koji sam dan prije kemijskog i četiri dana prije američkog napada radio sa sirijskim predsjednikom Basharom al-Assadom, on kao da je naslućivao da Donald Trump nešto sprema. Naime, cijelo je vrijeme govorio o neiskrenosti Trumpove administracije u borbi protiv terorizma, kao i prema Siriji i njezinu narodu. Govorio je kako je Trump zapravo pod velikim utjecajem i pritiskom Izraela, Saudijske Arabije, Francuske i Velike Britanije. Napad koji je izveo SAD Assad je, dakle, i očekivao s obzirom na to da je ta vojna zračna baza bila prethodno ispražnjena.
Bez obzira na to tko što mislio o sirijskom predsjedniku, na mene je ostavio dojam jednostavnog i vještog političara. Ali i čovjeka koji se itekako brine za sigurnost. Nije ni čudo da sam osam mjeseci čekao odobrenje za intervju s njim. Assad je danas najtraženiji svjetski čelnik u novinarskom smislu.
Koliko je bilo komplicirano doći do odobrenja za intervju, toliko je komplicirana bila i sama procedura dogovaranja i najsitnijeg detalja. Naime, u uredu Bashara Al-Assada imaju stroga pravila o objavi intervjua s obzirom na to da je dosta novinara, kako su mi rekli, od njegovih odgovora znalo izvući samo ono što im je odgovaralo i tako totalno iskriviti kontekst razgovora.
U Damasku sam prije samog intervju boravio tri dana i dogovarao posljednje detalje intervjua. S predsjednikovim savjetnicima za medije susreo sam se u Damasku dan prije intervjua. Tu su mi bili dani detaljni napuci o pravilima ponašanja – kako moram biti odjeven, što sve smijem ponijeti na intervju, kako ću se ponašati itd.
– Hassane, stroge su kontrole, jasno ti je zbog čega, zbog sigurnosti predsjednika. Ali ti budi miran i opušteno razgovaraj s njim jer on je prošao šest godina rata i ostao je miran i staložen – kazala mi je njegova savjetnica tijekom tih dogovora.
S obzirom na velike mjere sigurnosti na koje sam bio upozoren, na intervju nisam ponio ništa osim bloka na kojem sam pripremio pitanja. Dakle, ni mobitel, ni ručni sat, čak ni kemijsku olovku, jer su mi rekli da ću je dobiti ondje.
Mrak na ulicama
Iščekujući da mi jave točno vrijeme intervjua, šetao sam se ulicama Damaska i gledao koliko ga je rat promijenio. Damask, koji su nekad krasile svjetleće fontane i ukrasna rasvjeta, danas noću izgleda sablasno. Zbog velikih redukcija električne energije ulice su u potpunom mraku. Ljudima se na licima vidi umor od šest godina rata kojemu se i dalje ne nazire kraj.
Teško se danas živi od plaće u Damasku i ljudi se snalaze na različite načine kako bi uspjeli u borbi za opstanak. Cijene su drastično porasle, a plaće ostale iste. Ima i onih koji nisu osjetili nikakve promjene, štoviše, još su se više obogatili, kao i u svakom ratu. Voze skupocjene automobile koje je teško ne zamijetiti među automobilima koji su bili izloženi kiši metaka i granata.
Unatoč svim nedaćama, restorani i kafići rade, iako uz smanjen broj gostiju s obzirom na to da se Damask dosta ispraznio. Nargila se i dalje puši na svakom koraku, to je kult kojeg se Sirijci ne žele odreći, taman ostali gladni. Hrana u restoranima zadržala je onaj stari štih – ipak su Libanon i Sirija zemlje u kojima se najbolje jede. Duh grada ostao je isti. Pogotovo žene. Mlade djevojke ne izlaze iz kuće bez šminke i atraktivne odjeće. Nijednom gestom ne odaju umor nakon šestogodišnjeg rata.
Na sam dan intervjua nisam još znao gdje ću razgovarati s Assadom jer sam se naslušao raznih nagađanja o tome gdje se on zaista nalazi.
U hotel je po mene došao automobil iz ureda predsjednika koji me odveo do press-službe. Tamo smo čekali oko pola sata dok nije sve bilo spremno. Nakon što je savjetnica dobila poziv, krenuli smo prema našem odredištu. Nakon dvadesetak minuta vožnje došli smo u dvorište ureda predsjednika u Damasku. Očekivao sam da je to tek početna stanica gdje će me dočekati garda koja će me odvesti tko zna kamo, možda čak staviti i povez preko očiju kako ne bih vidio kamo idemo. Pomislio da ću tu negdje ući u podzemne labirinte i izaći tko zna gdje.
Međutim, izlazeći iz automobila, doživio sam potpun šok. Podignuvši glavu prilikom izlaska, ugledao sam predsjednika kako stoji na vratima i dočekuje me.
– Dobar dan, Hassane, dobro došli u Damask. Nadam se da se niste previše umorili – obratio mi se Assad pružajući mi ruku i pozdravljajući me. Uzvratio sam mu pozdrav i zahvalio što je pristao na intervju.
Hrvati, vi ste solidarni
Prije samog intervju razgovarao sam s njim u četiri oka punih 20 minuta. Očito je htio da se opustim. Pitao me koliko sam dugo u Hrvatskoj, jesam li oženjen i imam li djecu. Govorio mi je o svom posjetu Hrvatskoj i sastanku s tadašnjim predsjednikom Stjepanom Mesićem kojega je smatrao dobrim i pozitivnim čovjekom, kao i o bivšem prijateljstvu s turskim predsjednikom Erdoğanom koji je preko noći od sekularista postao veliki radikal.
Sirijski predsjednik bio je jako zainteresiran za Hrvatsku i hrvatski narod. U nekoliko je navrata u neformalnom razgovoru kazao kako ima informaciju da su Hrvati dosta solidarni sa sirijskim narodom za razliku od većine ostalih europskih naroda. Isto tako, optimistično gleda na budućnost i povratak političkoj i gospodarskoj suradnji naših zemalja. Dotaknuli smo se u tom neformalnom dijelu razgovora i Ininih plinskih bušotina u Siriji. Stekao sam dojam, koji me inače rijetko vara, da bi Assad bio spreman na nastavak ove suradnje. Podsjetimo, Hrvatska je povukla svoje ljude s tih bušotina odmah početkom sirijske krize.
Nakon opuštenog razgovora pozvao me u salu za intervju. Iako je bilo striktno određeno, na što su me posebno upozorili, da imam samo 25 minuta za intervju, mi smo razgovarali više od pola sata. Unatoč upozorenjima da se držim dogovorenog vremena i da ne prijeđem nijednu sekundu, predsjednik mi je kazao kako mogu nastaviti s pitanjima koja sam pripremio i da se ne obazirem na vrijeme.
Tijekom cijelog intervjua Bashar Al-Assad djelovao je smireno, staloženo i samouvjereno, pokazao je svu svoju jednostavnost. Na svako moje pitanje odgovarao je opširno, s puno argumenata.
Iako su za vrijeme našeg razgovara odjekivale snažne detonacije i vodile se teške borbe u predgrađu Damaska, Jobaru, Guti i Kabunu, Assad je bio potpuno imun na detonacije. Nakon što je uočio kako ih ja osluškujem, napomenuo je kako je u tijeku čišćenje predgrađa glavnoga grada. Nijednom gestom nije pokazao da je zabrinut, već je na sva pitanja spremno odgovarao.
Nitko nije zabrinut
Nije bio upoznat s pitanjima unaprijed, nije ih ni tražio. Nakon završetka intervjua, dok smo se fotografirali za uspomenu, upitao sam ga za njegovu obitelj. Odgovorio je kako su dobro te kako njegova supruga s njim radi 24 sata na dan i nikada nisu umorni jer znaju da sve što rade rade za sirijski narod.
Njegova supruga Asma rođena je i školovala se u Londonu, a iako se i za nju u više navrata nagađalo da je pobjegla, ostala je s djecom, Zein, Karemom i Hafezom, u Damasku. Nerijetko smo viđali njezine fotografije kako pomaže starijim i nemoćnim osobama tijekom ratnog sukoba.
Kako nas je dočekao, Assad nas je tako i ispratio do samog izlaza iz ureda – srdačno, ljubazno i uz dobre želje svim Hrvatima te uspjeh redakciji Večernjeg lista.
Dojam koji sam stekao nakon više od sat vremena sa sirijskom predsjednikom jest kako ni on sam ne vjeruje da će rat ubrzo završiti te kako još očekuje dramatične događaje. Jer puno toga se dogodilo u posljednjih mjesec dana – od promjene Erdoğanove retorike do saudijske političke ofenzive na Bijelu kuću koja nagovara Trumpa na vojnu ofenzivu. Situacija se preko noći zakomplicirala nakon američkog napada na sirijsku vojnu bazu u provinciji Homs. Stanovnici Damaska s kojima sam razgovarao nakon američkog napada nisi bili iznenađeni, ali ni zabrinuti.
– Dok imamo svog predsjednika, ne trebamo se bojati. On će znati, kao i uvijek, adekvatno odgovoriti Amerikancima – kazao mi je Salam ističući kako je Trump od početka pokazao svoje neprijateljstvo prema sirijskom narodu. Naime, odmah nakon dolaska na vlast na svoj crni popis stavio je sedam zemalja, među kojima i Siriju, čijim je stanovnicima zabranio ulazak u tu Ameriku. Kao i Salam, i Ali vjeruje kako će Assad ubrzo poslati odgovor.
– Sirija neće doživjeti sudbinu Iraka i Libije. Uz nas su Rusi, Iranci i Hezbollah. Dođe li još jednom do ovakvog napada, sigurno će doći do trećeg svjetskog rata – uvjeren je Ali smatrajući da Trump laže kada govori kako se bori protiv terorista.
– Umjesto da bombardira teroriste, bombardira našu vojsku koja se bori protiv terorista – ogorčen je.
Još jedan intervju
Stanovnici Damaska nisu pokazali strah ni zabrinutost zbog Trumpova poteza. Nastavili su sa svojom živahnom svakodnevicom. Ulice su pune ljudi i automobila čije trube zaglušuju zvukove ruskih bombardera koji u niskom letu nadlijeću prijestolnicu Sirije.
Na rastanku s predsjednikom Assadom, koji je pokazao svoju uvjerenost da će ostati na vlasti do kraja, unatoč tome što je naslutio američki napad na Siriju i svjestan je da će biti još pokušaja njegova rušenja, dogovorili smo se da će nam dati još jedan intervju. I to kad završi rat. Ako završi.
>> Novinar Večernjeg u Siriji: 'Tek smo ujutro shvatili što se zapravo događalo'
>> Svijet gurnut na rub trećeg svjetskog rata
hasane ti si nam pisao da se u damsku ljudi setaju, izlazi se na korzo, ljudi veseli. pa i to da je predsednik tu u damsku da se ne krije i td, a sad nam pises ljudi ocajni u damasku,u, predsednik ima poteskoca itd