"Trebaju li zaposleni u visokom obrazovanju strahovati za svoja radna mjesta?", s tim naslovom oglasio se Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja u članku u kojem navode da se Hrvatska niz godina suočava s negativnim demografskim trendovima, a osobito je pogođena iseljavanjem od ulaska u EU. Sve se to reflektira i na smanjen broj upisa studenata na visokoškolske ustanove, od kojih se neke suočavaju s manjkom studenata.
Ove su godine na visokim učilištima i nakon jesenskog upisnog roka ostala nepopunjena 11.673 upisna mjesta jer je više mjesta na fakultetima nego što imamo studenata. Više od 58 tisuća učenika (11%) Hrvatska je izgubila u deset godina zbog iseljavanja mladih i obitelji s djecom te niskog broja rođenih posljednjih godina. Gdje su bili sindikati, školski i visokog obrazovanja, barem posljednje desetljeće, dok su demografi, koji su također članovi akademske zajednice, upozoravali da će se demografski problemi odraziti na višak učitelja u školama i profesora na fakultetima ako političke elite i društvo u cjelini ne shvate težinu problema?

Sindikati su odavno prestali biti ono što im je poslanje. U sindikate se uvukao osobni interes i politika. Ne znam brani li statut nekog od sinidkata da čelnici budu članovi stranaka, a koliko mi je poznato to nije slučaj. Danas su sindikati smokvin list kvazisocijalnih prava u Hrvatskoj. Forma bez sadržaja u većini slučajeva, barem onih reprezentativnih. Jedini akitvni su ovi iz školstva, ostalo uvlakači stranci na vlasti i korisnici položajnih beneficija.