U svu pokvarenost, nakaznost i izopačenost pokušaja prevara i iznuda putem telefona, o kojima sve učestalije izvještavaju policija i mediji, uvjerila se ovog vikenda i moja obitelj. I to dvaput u manje od 24 sata. Sve se odvijalo preko fiksnih telefona koji se zapravo skoro pa i ne koriste. Prekjučer, u petak navečer, dok je s kćeri gledala film na televiziji, zazvonio je fiksni telefon moje sestre. Javila se i začula ženski glas koji je plačući panično vikao: "Mama, mama, ja sam u bolnici, moraš mi hitno pomoći..." Budući da je u tom trenutku njena jedina kćer ležala pored nje na trosjedu, sestra je toj ženskoj osobi to i kazala, dodajući da je vjerojatno nazvala krivi broj telefona.
No kako joj se ženska osoba i dalje kroz plač obraćala nazivajući je mamom i ponavljajući da joj odmah mora pomoći, sestra je još nekoliko puta ponovila da se očito radi o nekoj zabuni, da bi zatim, shvativši da sugovornica s druge strane telefonske linije ne odustaje, prekinula poziv. U tom trenu sestra i njena kći (moja nećakinja) shvatile su da je to bio pokušaj prevare. Samo 15-ak sati kasnije dogodila se nova uznemiravajuća epizoda, dva kata niže. Jučer, u subotu, malo prije 11 sati zazvonio je i fiksni telefon u stanu mojih roditelja. Javio se otac koji je začuo ženski glas koji mu je, također kroz plač, govorio: "Tata, tata, nastradala sam, sva sam slomljena, evo me u bolnici, moraju me operirati..." Izbezumljen, otac je tu osobu pitao;"Božena, jesi li to ti? Što se dogodilo?" Naime, kojih 15-ak minuta prije bila sam kod roditelja u stanu i razgovarala sam s ocem te sam potom otišla kat više, u svoj stan, pa je otac bio zbunjen jer je znao da nisam izašla nikuda iz kuće.
I mada mu glas preko telefona nije zvučao kao moj, onako u šoku pomislio je da sam zbog toga što se dogodilo u šoku i ja, a usto još i jako plačem, pa je sav užasnut pomislio da sam to možda ipak ja. U tom trenutku ta je uplakana prevarantica, ili navodna ja, ocu rekla da će telefon sad predati doktoru koji će mu sve reći i objasniti. Javio se muški glas koji je ocu najprije kazao da se smiri, da sjedne i da će sve biti dobro, da bi mu onda ispričao kako je njegova kći tu u bolnici s teškim prijelomom noge, da je kost pukla na tri mjesta i da je potrebna hitna operacija kako bi se noga spasila. Naveo je kako je za to potrebno ugraditi tri zlatne šipke te da će sve to stajati 98 tisuća eura koje treba odmah platiti, a ako se odmah ne obavi ta operacija i ako se ne ugrade te zlatne šipke morat će mi amputirati nogu. U svom tom užasu kojem je bio izložen, otac je doktora pitao kako se zove i jesam li ja sad na Traumi, da bi mu muški glas, odnosno, navodni doktor, odgovorio da sam u bolnici u Draškovićevoj, ali se nije predstavio. Pritom je dodao da je on Slovenac, mada je ocu zvučao više kao Makedonac. Zatim je navodni doktor oca pitao ima li ili može li čim prije skupiti 98 tisuća eura, uz još jednu suludu napomenu, da će mu taj novac nakon moje operacije biti vraćen. Kada mu je otac uzvratio da on toliki novac nema niti ga može skupiti, uslijedilo je pitanje koliko novca sad odmah može platiti. Moj je otac kazao da može skupiti samo dvije-tri tisuće eura. A onda je perfidni prevarant oca pitao koliko ima godina i je li sam u kući. Nakon što mu je otac uzvratio da u kući nije sam, poziv je naprasno prekinut.
Za cijelo to vrijeme ja sam se nalazila kat iznad. I upravo u trenutku kada sam telefonski dogovarala intervju sa sveučilišnim profesorom filozofije i bivšim saborskim zastupnikom Markom Vučetićem iz Zadra, vidjela sam na mobitelu da me otac zove, ali mu se taj tren nisam mogla javiti. I to je bio koban trenutak jer me otac, odmah nakon prekinutog navodnog poziva iz Draškovićeve, pohitao nazvati na mobitel. Kako mu se, kojeg li peha, nisam javila, on je pomislio da mi se stvarno nešto dogodilo. Uspio se nekako sabrati i doći k sestri u stan te joj reći da sam ja slomila nogu i da sam već u bolnici. Sestra je odmah kazala da je to nemoguće jer je pet minuta prije bila u mom stanu i razgovarala sa mnom. U tom trenutku i ja postajem svjesna da se nešto događa jer, još uvijek razgovarajući na telefon s gospodinom Vučetićem, gledam kako mi u stan ulazi izbezumljeni, točnije, prestravljeni otac sa sestrom koja ga pokušava smiriti. Videći oca koji se sav tresući gotovo ruši na trosjed objašnjavam gospodinu Vuletiću da se u mojoj obitelji nešto dogodilo te ću morati prekinuti razgovor. Tada od oca, koji se od potresenosti i sreće što me vidi zdravu, i rasplakao, doznajem što se sve zbivalo u proteklih 15-ak minuta. Čim smo posložili sve kockice ove priče, uključujući i onu sestrinu koja se odigrala večer prije, sestra je nazvala policiju prijavivši dva podmukla pokušaja prevare preko telefona. Navela je i to da u očevu i njenom fiksnom telefonu ne možemo pronaći zabilježbu o ta dva poziva. U policiji su rekli da će odmah poslati svoje službenike kojima će otac i sestra detaljno ispričati što se sve dogodilo.
Za nekih pet minuta k nama su došla tri mlada policajca iz IV. zagrebačke policijske postaje u Petrovoj ulici. U razgovoru s njima otac i sestra su, odgovarajući i na njihova pitanja, detaljno opisali tijek obaju poziva. Policajci su pritom shvatili da je otac, koji je u poznijoj dobi, doživio veliki šok pa su razgovor vodili vrlo pažljivo i obazrivo, nastojeći ga i dodatno umiriti. Također su pregledali naše kućne telefone i o svemu napravili zapisnik. Na kraju su nam mladi policajci kazali da su takvi pokušaji prevare preko telefona, nažalost, postali učestala pojava, da su takvim prevarantskim pozivima najčešće izloženi građani starije životne dobi i da je dobro što smo to što se dogodilo odmah prijavili. Ocu su pak rekli da potpuno razumiju kako je u stanju šoka i straha za dijete, unatoč nekim sumnjama, ipak povjerovao u priču da njegovo dijete treba pomoć, te su pohvalili to što je, shvativši da se radi o podmuklom pokušaju prevare i iznude novca, sve odmah prijavio policiji.
Dali su nam i nekoliko savjeta što učiniti ako se ponovi nešto slično. Dva najvažnija savjeta glase – nikada ne davati nikakve osobne podatke onima koji nazovu i nikada nikome ne uplaćivati nikakav novac. Ukratko, ne nasjedati na pozive ma kako god dramatično oni zvučali. Prilikom takvih poziva treba ostati priseban i ako se na displeju telefona vidi broj s kojeg se zove, bilo bi dobro taj broj zapisati još dok poziv traje. I sve prijaviti policiji. Nadam se da će i ovaj tekst, nastao na iskustvima moje obitelji, pomoći u što boljem informiranju građana kako da se zaštite i spriječe neželjene posljedice pokušaja prevara preko telefona. Jer i primjer mog oca pokazuje da i čovjek – koji je razborit, koji već od prije iz medijskih obavijesti zna da takvi načini prevara postoje i koji je već i tijekom samog prevarantskog poziva bio sumnjičav te je i sam odmah pokušao provjeriti neke informacije – u stanju takvog iznenadnog šoka, zabrinutosti i velikog straha za svoje dijete ipak barem na trenutak povjeruje. A ovom bih prilikom htjela još jednom pohvaliti i zahvaliti trojici mladih policajaca na iznimnoj profesionalnosti, odgovornosti i onoj tako utješnoj ljudskoj obazrivosti koju su pokazali. Dečki, svaka vam čast!
Otvori KEKS Pay
Stari ljudi su jednostavno takvi. Makar i čuju ili čitaju ovu priću opet će nasjesti na prevarantske štoseve.Samo mušterije prevaranata još imaju kućne, žičane s dvije parice, telefone bez displeja. Za nikakvu drugu svrhu ih više nitko i ne koristi. Svaki broj koji nije u mojem imeniku na mobitelu automatski blokiram. Kakvi bakrači, reklame, prodavači magle i i prevaranti odmah OFF ili turn off.