Nije trebalo čekati prošli utorak da bi se doznalo što će biti rečeno na okruglom stolu nazvanom "Znanstveni pristup istraživanju žrtava Jasenovca" kojeg je u Saboru, u dvorani Ivana Mažuranića, organizirao Klub zastupnika DOMiNO-a i Hrvatskih suverenista. Čim se taj skup najavio, čim se objavila tema i obznanilo tko će o toj temi govoriti – sve se znalo, svima je sve bilo jasno. To je neosporno. Unatoč svemu tome, u najvišem zakonodavnom tijelu u našoj zemlji, pod egidom "znanstvenih", odzvanjale su teze da "prema vjerodostojnim izvorima Jasenovac nije bio logor smrti, ni mučilište, nego radni logor" i "da u tom logoru nije bilo veće skupine djece, osim dječaka iz Jasenovca i okolice koji su pohađali školu za razne obrte, nisu se ondje duže zadržavala, a niti su bila ubijana." Čulo se i to da bi Nezavisna Država Hrvatska trebala ući i u Ustav, Rečeno je tamo još koješta, ali i ovi su navodi dovoljni da se shvati čemu je parlament poslužio i u što ga se pretvorilo, mada su predsjedniku Sabora iz oporbenih redova, ali i od raznih udruga i javnosti, danima prije stizala upozorenja i zahtjevi da se nečemu "što nije znanost nego opasna politika koja opravdava zlo", zbog samog mjesta održavanja tog okruglog stola, onemogući svojevrsno saborsko pokroviteljstvo.
"Izbrendirani" govornik na temu Jasenovca
Očito svjestan da se pod krovom parlamenta događa nešto iza čega se ne bi smjelo stati, predsjednik Sabora Gordan Jandroković istog je dana izjavio da se taj okrugli stol ne održava u ime Sabora te je svu odgovornost za izrečeno prebacio na organizatore. Pritom je i ustvrdio da ne postoji nikakva poslovnička mogućnost na temelju koje bi on bilo što mogao zabraniti, uz obrazloženje da on kao čelnik parlamenta nije "gospodar Sabora niti cenzor". Dan kasnije premijer Andrej Plenković je "bez ikakve dileme" ocijenio da održani okrugli stol "predstavlja političku provokaciju dviju političkih stranka koje su to svjesno i namjerno organizirale u Saboru", ali im to, eto, neće "donijeti ništa osobito". Oglasio se istodobno i Ivan Penava, predsjednik Domovinskog pokreta, stranke koja je nešto nalik "malom od Vlade". On je sve to što se u utorak dogodilo nazvao "jednom vrlo neozbiljnom pričom" u kojoj zastupnici Domovinskog pokreta kao "preozbiljni ljudi i preozbiljna stranka" nisu htjeli sudjelovati te time doprinijeti dijeljenju hrvatskog društva. Igor Peternel, predsjednik zastupničkog kluba DOMiNO-a i HS-a, dva dana kasnije ustvrdio je pak kako nema ništa sporno u tome što na okruglom stolu o Jasenovcu nije bilo nijednog povjesničara, ali su zato doveli govornika koji se "izbrendirao na temi Jasenovca", i to ga, eto, čini "relevantnim za razgovor o tome."
Za cijelo to vrijeme lijeva oporba neumorno je ponavljala da se u Saboru dogodilo negiranje genocida ili njegovo znatno umanjivanje, što je prema zakonu kazneno djelo, okrivljujući Jandrokovića da je dopustio da se Saboru dogodi najveća sramotna mrlja od osamostaljenja Hrvatske. Kako se skandalozni razmjeri cijele te priče nikako nisu smirivali, već su iz dana u dan samo rasli, Jandroković je prekjučer, u četvrtak, imao potrebu još jednom reagirati. Učinio je to javnim priopćenjem u kojem je u deset točaka ponovno objašnjavao zašto on taj okrugli stol nije mogao zabraniti, prebacujući vrlo suptilno svu odgovornost na tajnika Sabora kojem se upućuju zahtjevi za korištenje pojedinih saborskih dvorana te je on taj koji te zahtjeve i odobrava. Jandroković je dodao da "svaki klub zastupnika koji organizira okrugli stol ili neki drugi oblik parlamentarne aktivnosti ima pravo odlučivanja o temi o kojoj želi raspravljati, o sudionicima i drugim pitanjima s time u vezi."
No, naveo je Jandroković još nešto, i to ono ključno – da je svaki zastupnik prisegnuo svojom čašću da će svoju zastupničku dužnost obnašati savjesno i odgovorno te da će se u svojem radu držati Ustava i zakona, poštovati pravni poredak i zauzimati se za svekoliki napredak Republike Hrvatske. Nakon podsjećanja na riječi ove prisege, na koje su prisegnuli svi zastupnici, uključujući i predsjednika Sabora, čovjek se pita – pa kako se onda mogao dogoditi taj sramotni utorak u Saboru? Je li se tako nešto uopće smjelo dogoditi u najvišem zakonodavnom tijelu u državi? I može li opetovano opravdavanje predsjednika Sabora zapravo shvatiti kao njegovo neizravno priznanje krivnje za počinjenu pogrešku?
Pitali smo to politologa Tihomira Cipeka i sociologa Renata Matića.
Premijerovo banaliziranje
Iako je Cipek već neko vrijeme na slobodnoj studijskoj godini u inozemstvu pa, kako je rekao, domaće aktualnosti prati površno, uspio je ipak popratiti da je oko tog okruglog stola "izbio skandal". – I mogu reći da nema smisla da se u parlamentu iznosi taj tip stavova. Ideja parlamenta je da čuva liberalnu demokraciju, nešto što mi smatramo našim vrijednostima, a naše su vrijednosti zapisane u Ustavu. Prema tome, ako se vidi da je nešto mimo temeljnih vrijednosti Republike Hrvatske, onda se to ne treba dozvoliti – kazao je Cipek. Znači, ako su se unaprijed znale tema, govornici i teze koje će na tom okruglom stolu bile iznesene, je li nedopustivo je da se sve to dogodilo u najvišem zakonodavnom tijelu u Hrvatskoj, pitamo ga.
– Upravo tako. Ideja zakonodavnog tijela je da čuva zakone Republike Hrvatske, a temeljni zakon Republike Hrvatske je Ustav Republike Hrvatske. To je valjda jasno – uzvratio je Cipek, odgovarajući zatim i na pitanje na što je time što se dogodilo u utorak sveden Sabor i je li to bila jedna stvarno sramotna epizoda i nedopustiva pogreška predsjednika Sabora. – Mislim da je to pogreška i da se takve stvari ne bi smjele događati. I nadam se da ćemo iz te pogreške svi izvući pouku. Već to javno priopćenje koje je izdao predsjednik Sabora govori o tome da je on priznao da je pogriješio. Naravno, posredno – ocijenio je Cipek. A ima li dojam da premijer koji sve to svodi samo na "provokaciju dviju parlamentarnih stranaka" zapravo banalizira i trivijalizira ono što se dogodilo kako bi umanjio nastalu javnu štetu i za sebe i vladajuće?
- Naravno, a što bi drugo rekao. Premijer je dobro locirao da se ovdje radi o provokaciji dviju stranaka. Ta je njegova izjava točna, ali ponavljam – ideja zakonodavnog tijela je da tamo, u Saboru, ne dozvoli takav tip provokacija. To se može raditi i govoriti u stranačkim prostorijama ili nekim drugim privatnim prostorima, ali u Saboru ne, jer treba odijeliti javni diskurs od privatnoga - ustvrdio je Cipek dodajući da je i premijer, kao i svi mi ostali, unaprijed, čim je taj skup najavljen mogao znati da je tu riječ o provokaciji. – Ali za nas je tipično da se uvijek reagira poslije, tek kada se vidi što će se dogoditi. Zapravo, to je tipično ne samo za našu nego za svekoliku publiku. To da se najprije čeka i da se vide reakcije javnosti pa ako to nešto u javnosti naiđe na negativni odjek onda se vlast od toga također ogradi – kazao je politolog Tihomir Cipek.
Rentijerstvo povijesti
Sociolog Renato Matić pojasnio je najprije da predsjednik Sabora ima organizacijske ovlasti, koje se odnose na raspored prostorija, protokol, nadzor nad službama, ali nema sadržajnu cenzorsku ovlast da klubovima zastupnika zabranjuje teme koje su u okviru političke rasprave. – Klub je tražio dvoranu, saborska služba je odobrila, predsjednik je poslije rekao upravo to: "Nemam ovlasti zabraniti ono što će tek biti izgovoreno." Ali zašto onda izgleda kao da je "smio"? Formalno, po Poslovniku je to u redu – klubovi i radna tijela mogu organizirati okrugle stolove u Saboru. Kad je jasno što će slijediti nakon ovakve teme, a to su nove podjele i beskrajni neproduktivni sukobi, predsjednik Sabora može tražiti premještaj u manju dvoranu, drugačiji naslov, suorganizatora ili odgodu. To je njegova politička, ne pravna poluga. Nije morao zabraniti, ali je mogao "postaviti okvir".
Ukratko, po važećim pravilima predsjednik Sabora ne djeluje kao cenzor sadržaja klubova, ali ima odgovornost paziti da Sabor ne bude korišten za relativizaciju bilo kakvih zločina, u ovom slučaju zločina koji se vežu za ustaški režim. Po svemu sudeći procedura je bila korektna, ali politička procjena je mogla biti bitno promišljenija kako bi se izbjeglo sve ono što je uslijedilo. Osim, naravno, ako jedna od latentnih funkcija ovog događaja nije bila da se takvom "zapaljivom temom" skrene pozornost s mnogih, za sve nas daleko važnijih tema – jasan je bio Renato Matić, dodatno podsjećajući da saborski zastupnici i predsjednik Sabora imaju obvezu i dužnost čuvati ugled, čast, dostojanstvo i dignitet Sabora kao najvišeg zakonodavnog tijela u zemlji, ali i dostojanstvo i dignitet javnosti.
– Jer ako se neće paziti na dignitet Sabora, to je kao da kažemo da nećemo paziti na dignitet hrvatske države kao takve. U Saboru je zastupljeno hrvatsko društvo, svi hrvatski građani, i to bi stvarno trebalo biti mjesto na kojem će se raspravama doći do zaključaka u svrhu zajedničkog boljitka. To je funkcija Sabora. Unaprijed je bilo jasno da ova tema, ma koliko god nekome bila zanimljiva i nedovoljno istražena, nema zaključak koji bi donio barem milimetar boljitka hrvatskom društvu, hrvatskim građanima i našoj budućnosti. A sve je to vrlo lako unaprijed procijeniti. Zato temama koje ne potiču zajednički boljitak i ne donose ništa, baš ništa osim sukoba – a jedna od njih je i ova s okruglog stola, to je čisto rentijerstvo povijesti – nije mjesto u parlamentu. Umjesto da nam 80 godina nakon završetka jedne strašne epohe ljudske povijesti ona služi da iz nje učimo kako tako nešto više ne bismo ponavljali, mi to uvijek iznova recikliramo za dnevno-političke potrebe.
Tako postavljeno sve ispada neozbiljno i disfunkcionalno u smislu hrvatske budućnosti. Najbitnije je da se takvom temom treba baviti ozbiljno i znanstveno nedvojbeno, a nikako za političke bodove – poručio je Matić, navodeći da se politika, ali i mediji, više trebaju posvetiti stvarnim, opipljivim problemima građana. Medijsko poticanje takvih tema, poput ove s okruglog stola, i to bez znanstveno utemeljene rasprave u koju su uključeni svi koji se tim pitanjem ozbiljno bave, rezultira podjelama i sukobima te samo povećava broj beskorisnih komentara u medijima, što Matić smatra neozbiljnim. I tužnim.
Osvrnuo se još jednom i na Jandrokovićeve reakcije.
– Predsjednik Sabora je glavna i odgovorna osoba u Saboru i uvijek kada se nešto takvo dogodi logično je da se njegova odgovornost ne može izbjeći. Stječe se dojam i može se to njegovo ponovno javno obraćanje protumačiti kao svojevrsno priznanje krivnje. Netko tko smatra da je apsolutno bio u pravu sigurno vam neće po deseti put objašnjavati ono što je već više puta ponovio. Poštujući proceduru, on nije mogao izbjeći ono što je neki klub ponudio, ali je procjena same teme definitivno morala biti takva da se zna što se njome želi postići. Logično je i očekivano bilo pretpostaviti što će ta tema pobuditi. Znalo se da tu neće biti nekih novih spoznaja ni novih zaključaka, ničega što bi nam svima bilo od koristi. Znalo se da se neće dogoditi ništa osim novih svađa i podjela. A ako ćemo realno, u tu su temu uključene samo starije generacije rođene prije 1980-ih. Ljude mlađe od 40 godina te stvari apsolutno ne zanimaju niti imaju vremena za njih. Oni moraju misliti o svojim obiteljima, djeci, zaposlenju i prihodima... Onima još mlađima, poput studenata, takve su teme apsolutno beznačajne – ustvrdio je Renato Matić.
FOTO Kipovi Gospe, krunice, molitelji, prosvjednici i mnoštvo policije: Ovako su danas izgledali trgovi diljem zemlje
Otvori KEKS Pay
Tobože njegujemo liberalnu demokraciju a onda bi zabranjivali ljudima da slobodno govore.