Bjež'te lopovi, DOSTA JE! Dolazimo." Rečenica je to koju je nema ni godinu dana na svom Facebook profilu napisala Barbara Antolić Vupora. Uz slogan je objavljena i njezina fotografija na kojoj joj je ruku preko ramena prebacio Zoran Milanović. Vrijeme je to uoči lanjskih parlamentarnih izbora, a predsjednik države na političku i društvenu scenu bacio je "bombu", najavom svoje kandidature za premijera.
Nekih malo manje od godinu dana poslije, HDZ po treći put ima Vladu, koja visi o tankoj niti minimalne saborske većine, Milanović nije postao premijer jer mu je sudjelovanje na parlamentarnim izborima zabranio Ustavni sud, no zato je premoćno opet izabran za predsjednika države, a Barbara Antolić Vupora je saborska zastupnica SDP-a, koja nije došla ni po koga, no zato su policija i USKOK došli po nju. Razlog? Neki dan je uhićena zbog sumnje da je 2024. od Vlade Podbrežničkog, koji je u to vrijeme bio privremeni pročelnik Upravnog odjela za gradnju i komunalne poslove Grada Varaždina, zatražila da joj žurno i bez obzira na neispunjavanje zakonskih uvjeta, izda građevinsku dozvolu. A on je, kako se sumnja, na to i pristao.
Priča zbog koje se još jedna izabrana predstavnica naroda, koju je narod birao na "festivalu demokracije", odnosno lanjskim parlamentarnim izborima, našla u problemima sa zakonom, počela je 3. lipnja 2024. kada joj je građevinska inspekcija zabranila daljnje radove na kući te ju je upozorila na mogućnost pokretanja prekršajnog postupka. No umjesto da posluša inspekciju i obustavi radove, Antolić Vupora se za "pomoć" obratila Podbrežničkom, a on joj je u "pomoć", kako se sumnja, i priskočio. USKOK sumnja da je SDP-ova saborska zastupnica, sukladno dogovoru s Podbrežničkim i uz pomoć Jagode B., stalne sudske vještakinje, 7. lipnja 2024. podnijela novi zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole, a postojeće nedostatke je, kako se sumnja, prikrila nepodobnim projektom.
Podbrežnički je pak predmet uzeo u rad, iako je, prema sumnjama istražitelja, bio svjestan da nisu ispunjeni zakonom predviđeni uvjeti za izdavanje građevinske dozvole, koja je na kraju ipak izdana 12. lipnja 2024. Nakon što je dozvola postala pravomoćna, okončan je postupak koji je protiv Antolić Vupore pokrenula građevinska inspekcija. Sumnja se da je u listopadu 2024. Jagoda B. u ime Antolić Vupore zatražila uporabnu dozvolu, i to žurnu, jer je prijetila opasnost da izgubi sredstva koja su se dodjeljivala iz Fonda za energetsku obnovu. Pobrežnički je i taj put izašao u susret SDP-ovoj saborskoj zastupnici te naveo da je obavio tehnički pregled i da je sve u skladu sa zakonom, iako tehnički pregled nije obavio. Zbog svega navedenog Antolić Vupora sada je osumnjičena za poticanje na zloporabu položaja i ovlasti zbog čega će joj neko vrijeme boravišna adresa biti – Remetinec.
U istražiteljsku mrežu, kako se neslužbeno čuje, zapetljala se zbog Podbrežničkog koji je bio inicijalna meta USKOK-ove istrage, i to zbog sumnji da je izdavao građevinske dozvole određenim osobama a da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za to. Zbog toga su ga istražitelji počeli tajno pratiti i prisluškivati, a prema onome što se neslužbeno čuje, Antolić Vupora je s pričom oko građevinske dozvole za svoju kuću, koju je navodno bespravno rekonstruirala i nadograđivala, upala u te tajne mjere. I na kraju završila kao najkrupnija riba koja je uhvaćena u zadnjoj policijsko-uskočkoj akciji koja, kako se na koncu ispostavilo, ima više krakova.
Ti krakovi istrage bave se već "standardnom" korupcijom u Hrvata; namještenim javnim natječajima na kojima netko nekome pogoduje, nezakonitim zapošljavanjima i mitom da bi se brže "riješile" neke stvari koje zapnu u bespućima hrvatske birokracije. No slučaj Antolić Vupore ima, naravno, i političke konotacije jer neslužbene informacije govore da su građevinsku inspekciju zvali susjedi Antolić Vupore, nakon čega se u priču o navodnoj bespravnoj gradnji brže-bolje uključio i Anđelko Stričak, HDZ-ov župan Varaždinske županije, koji je i sam imao problema sa zakonom jer je prekršajno prijavljen zbog narušavanja javnog reda i mira. U prijevodu, zbog pijanstva i tučnjave. I tu onda dolazimo do zanimljivog kolopleta u kojem su pravo i nečija eventualna kaznena odgovornost, koja se tek treba utvrditi u sudskom postupku, sporedna stvar u odnosu na – politiku. I stranačku iskaznicu.
Jer odmah su se pojavile priče da je uhićenje viđenije SDP-ovke politička kuhinja kojom se uoči predstojećih lokalnih izbora udara na Nevena Bosilja, SDP-ova gradonačelnika Varaždina. Takvoj javnoj percepciji nije pomogla ni već tradicionalna USKOK-ova šturost, koji je na početku samo izvijestio da se provode dokazne radnje protiv više osoba zbog sumnji u počinjenje raznih koruptivnih djela. Na prvu, izgledalo je da je Antolić Vupora dio ozbiljne koruptivne hobotnice, koja ovaj put ima stranački predznak SDP-a. No uskoro se pokazalo da je njezina priča samo jedan djelić mozaika koji se sastoji od više istraga, koje su USKOK i policija, valjda ekonomičnosti radi, odlučili spojiti u jednu akciju. Nije prvi, a sigurno ni zadnji put da istražitelji tako rade. Kao što nije ni prvi, a ni zadnji put da se kod uhićenja kapitalaca svih stranačkih boja, spominju – tajminzi. I propituje rade li USKOK, policija i DORH po zakonu ili diktatu politike. Sve navedeno produkt je nepovjerenja građana u politiku, institucije, USKOK, policiju i njihovu neovisnost. Ovo posljednje dodatno je uzdrmano nakon što je Ivan Turudić, voljom Andreja Plenkovića, lani imenovan glavnim državnim odvjetnikom. Da mu je HDZ bliži srcu od SDP-a, Turudić nikada nije ni skrivao, što ne bi bio problem da on trenutačno nije glavni državni odvjetnik (GDO). Kao GDO, primarni posao mu je briga da institucija koju vodi ostane izvan svih političkih utjecaja, no od trenutka od kada je stupio na dužnost, Turudić je više puta imao javne istupe koji bi se mogli shvatiti i kao direktno uplitanje DORH-a u političke procese. Istina, to može biti i samo dojam, no u politici, pa i pravosuđu dojam je sve, a popravljanju dojma građana o vjerodostojnosti institucija zasigurno neće pomoći ni to što će Antolić Vupora, nakon svega što se zadnjih dana oko nje događalo, vjerojatno ostati – saborska zastupnica.
SDP ju je, dok još ni službeno nije bila uhićena, brzopotezno smijenio sa svih stranačkih funkcija, što je nešto što ta stranka, za razliku od HDZ-a, radi svaki put čim netko njihov upadne u probleme sa zakonom. Zamrznuto joj je i članstvo u stranci. No SDP je ne može smijeniti s mjesta saborske zastupnice, jer njezin saborski mandat pripada njoj, a ne stranci. Doduše, ona je ta koja se tog mandata može odreći, no iskustvo nas uči, da je to nešto što se rijetko događa, jer izabrani narodni zastupnici jako vole sve beneficije koje ta funkcija nosi. I zato se iz saziva u saziv već uvriježilo da u Saboru sjede ljudi koji imaju ozbiljnih problema sa zakonom. U jednom od saziva Sabora sjedio je Milan Bandić, koji je i gradonačelnik Zagreba i saborski zastupnik bio svim optužbama i sudskim procesima za korupciju usprkos. Činjenicu da je izabran u Sabor Bandić je iskoristio za stvaranje "žetončića" koji su kasnije pomagali Andreju Plenkoviću da o(p)stane na vlasti, a uvođenjem "žetončića" u politički život Hrvatske, u Saboru je zapravo legalizirana politička trgovina temeljena na prevari birača koja živi do danas.
Najsjajniji primjer takvih rabota bio je SDP-ov Tomislav Saucha koji je u Saboru sjedio u vrijeme dok ga je USKOK istraživao, a kasnije i optužio u aferi Dnevnice. Saborski zastupnici bili su i sada bivši SDP-ovac Vinko Grgić i isto tako sada bivši HDZ-ovac Dražen Barišić u vrijeme dok ih se istraživalo u kraku afere Janaf. U Saboru je zastupnik bio i Branimir Glavaš (HDSSB) u vrijeme dok je bio optužen za ratni zločin. U njemu je završio i SDSS-ov Boris Milošević, nakon što je bio obuhvaćen istragom u aferi "Po babi i stričevima", za koju je i optužen. Zbog te je afere morao otići s mjesta potpredsjednika Vlade, pa je aktivirao saborski mandat. Njegovim stopama krenuli su i HDZ-ov Vili Beroš te DP-ov Josip Dabro.
Beroša je ministarskog mjesta stajalo uhićenje zbog sumnje da je uzimao mito kako bi omogućio zločinačkom udruženju, koje je predvodio Hrvoje Petrač, da bolnicama po višestruko većim cijenama prodaju medicinsku opremu. Dabro je bez ministarske fotelje ostao zbog svoje "ljubavi" prema oružju koju je ovjekovječio u sada već bezbroj videoklipova. Nedavno se vratio u saborske klupe, i to nakon što je omogućio svojoj strančici da vrlo otvoreno ucjenjuje Plenkovića padom Vlade – najvećom mogućom kletvom hrvatske politike. Što se tiče Beroša, on je nakon uhićenja, svoj saborski mandat aktivirao, čime je tada spasio HDZ-ovu krhku većinu, a zatim ga je i zamrznuo. Hoće li se i kada vratiti u Sabor, zna samo on, no ako se za to odluči, komotno bi mogao razmisliti i osnivanju kluba zastupnika koji imaju problema sa zakonom.
Kandidata za članstvo u takvom saborskom klubu ne nedostaje, a kako stvari u društvu i politici stoje, s vremenom bi ih moglo biti i više. Berošu bi se u potencijalno novom saborskom klubu mogla pridružiti i Antolić Vupora, kao i Dabro protiv kojeg se provode izvidi zbog njegove prije spomenute "ljubavi" prema oružju. Kako će se ta priča rasplesti, tek će se vidjeti, no kako se o Dabrinim slobodnim aktivnostima iz tjedna u tjedan doznaju sve šokantnije pojedinosti, ne treba isključiti mogućnost da i on možda u nekom trenutku bude uhićen. Potencijalnom klubu saborskih zastupnika u problemu sa zakonom, mirne duše bi se mogao pridružiti i Veljko Kajtazi, predstavnik romske nacionalne manjine protiv kojeg se provode izvidi jer se sumnjiči da je bio nasilan prema Suzani Krčmar, predsjednici Saveza Roma u Hrvatskoj "Kali Sara".
Iz svih navedenih primjera očito je da je u političkom životu Hrvatske više nego normalno da u Saboru sjede ljudi koje se sumnjiči, istražuje ili optužuje za raznovrsna kaznena djela. Doduše, svaki put kad neki saborski zastupnik upadne u probleme sa zakonom, obavezno se spominje i presumpcija nevinosti. Istina, presumpcija nevinosti jest nešto što se odnosi na sve građane, jer smo svi pred zakonom jednaki ili bismo trebali biti. I nitko nije kriv dok mu se to na sudu ne dokaže. A sudski postupci, već i vrapci na grani znaju, u Hrvatskoj traju li ga traju pa političari bez imalo srama ili straha od birača mogu istovremeno grijati i saborsku i optuženičku klupu.
No za razliku od saborskih zastupnika, koji se iz istražnog zatvora bez problema doslovno mogu vratiti u saborske klupe, obični građanin koji završi s one strane rešetaka, uglavnom nema mogućnost povratka na svoje staro radno mjesto. Jer poslodavci u pravilu, presumpciji nevinosti usprkos, ne gledaju blagonaklono na zaposlenike zbog kojih im policija i USKOK ranom zorom kucaju na vrata. No kada je Sabor u pitanju, kazneni postupci svih vrsta nisu apsolutno nikakva prepreka, pa je već postalo "normalno", kao u nekoj komediji zabune, da zakone izglasavaju ljudi koji imaju problema sa zakonom. S druge strane, isto tako "normalno" postalo je i da birači na izborima, lokalnim ili parlamentarnima, glasaju za ljude koji za sobom vuku teret pravosudnih sumnji ili optužbi. Od izbora do izbora birači bez ikakvog problema biraju ljude koji onda četiri sljedeće godine svoje vrijeme dijele između odlaska na radno mjesto u Sabor ili jedinicu lokalne samouprave te odlazaka na sud.
Takvim izborima, birači zapravo poručuju da im paleta kaznenih djela za koje se netko sumnjiči ili optužuje uopće ne smeta. I dok je tome tako, nitko se ne treba čuditi što u Saboru sjede ljudi suočeni s ozbiljnim sumnjama ili optužbama. Koji uz to očito nemaju ni morala ni svijesti da su učinili nešto što je nespojivo s obnašanjem javne dužnosti. Dapače. Većina političara koji se nađu u problemima sa zakonom učinit će sve što treba da svoje mandate odrade do kraja, pri čemu će to pravdati – ugroženom egzistencijom. Njih i njihovih obitelji. I dok zabezeknutoj javnosti pojašnjavaju kako im je egzistencija, odnosno plaća od nekoliko tisuća eura ugrožena jer su im se policija i USKOK drznuli kucnuti na vrata, iako oni ništa nisu skrivili, neće se zamarati činjenicom da tu njihovu "egzistenciju", za vrijeme, a počesto i jedno vrijeme poslije isteka mandata, zapravo plaćaju porezni obveznici.
U svijetlu svega navedenoga može se pretpostaviti da se ni Antolić Vupora neće odreći svog saborskog mandata. No bez obzira na razvoj njezine pravosudne situacije, koja je tek u začecima, vjerojatno će u nekom trenutku moći birati između samostalnog istupanja ili izbacivanja iz SDP-a. Međutim, čak i da na ovaj ili onaj način ode iz SDP-a, i dalje će biti saborska zastupnica. Nezavisna. A onda je, uči nas saborska povijest, sve moguće. Pa i to da nekom prigodom postupi kao svojevremeno Tomislav Saucha, koji je bio šef kabineta SDP-ova premijera Zorana Milanovića te SDP-ov saborski zastupnik koji se u veljači 2017. našao u problemima sa zakonom. USKOK ga je tada sumnjičio u aferi Dnevnice, Saucha je istupio iz SDP-a i odstupio sa svih saborskih funkcija, no tri mjeseca kasnije njegova je ruka spasila Vladu Andreja Plenkovića pri glasanju o povjerenju tadašnjem ministru financija Zdravku Mariću.
Saucha je u Saboru ostao do kraja tog saziva, a u političkoj povijesti zemlje ostat će upamćen i kao jedan od najvažnijih "žetončića". Ako je možda mislio da će ga glasanje za opstanak HDZ-ove Vlade spasiti od zatvora, prevario se jer je 2023. pravomoćno osuđen u aferi Dnevnice na tri godine zatvora. Iz SDP-a je svojevremeno svojevoljno istupio i Vinko Grgić kojemu je na dana kada je uhićena Antolić Vupora počelo suđenje u kraku afere Janaf. S njim optuženičku klupu dijeli Dražen Barišić, koji je uhićen kad i Grgić. U vrijeme uhićenja u rujnu 2020., obojica su bila saborski zastupnici i gradonačelnici.
Grgić je bio SDP-ov zastupnik i gradonačelnik Nove Gradiške, a Barišić HDZ-ov saborski zastupnik i gradonačelnik Velike Gorice. Nakon što su jedno vrijeme proveli u istražnom zatvoru, obojica su dala ostavke na gradonačelničke funkcije. No Grgić je potom kao nezavisni kandidat izašao na nove izbore za gradonačelnika i premoćno pobijedio dokazavši još jednom da biračima optužbe z korupciju ne smetaju. Još je uvijek gradonačelnik Nove Gradiške. I on i Barišić saborski su zastupnici bili do zadnjeg dana prošlog saziva, a ostali su upamćeni kao zastupnici koji se ni jednom nisu javili za riječ. Barišićeva ruka bila je bitna HDZ-u, jer je većina i tada bila minimalna i krhka pa je on u to vrijeme još bio u HDZ-u. Grgić je na početku afere Janaf javno izjavljivao da je želio zamrznuti članstvo u SDP-u do okončanja postupka, no da je Peđa Grbin, tadašnji predsjednik stranke, tražio da ode iz SDP-a, jer ga se tereti za ozbiljnu korupciju. Grgić ga je poslušao pa je u Saboru nastavio djelovati kao nezavisni zastupnik, a zbog afere Janaf, svoj saborski mandat, za razliku od Barišića, nije zamrzavao. Razlika između njih dvojice je i u tome što se Barišić, koliko je poznato, više aktivno ne bavi politikom.
nakon što ona tri suca u slučaju Mamić nisu imala ama baš nikakve sankcije, svi su završili u bogatoj sudačkoj mirovini, svi trebaju znati da nam samo dragi Bog može pomoći