Najnoviji slučaj zlostavljanja maloljetnika u Đakovačko-srijemskoj nadbiskupiji nije samo okupirao pažnju javnosti, nego je otvorio i niz pitanja. I to je dobro. Otvaranjem pitanja oko zlostavljanja maloljetnika iz svećeničkih krugova Crkva se čisti toga zla, koje je još uvijek očigledno dobro skriveno i podmuklo vreba iz pritajenosti najviše na štetu žrtava, ali i same Katoličke crkve, koja se u cijelosti kaje i srami zbog izopačenosti bolesnika u vlastitim redovima.
Pitanja koja se otvaraju velikim dijelom daju i odgovore na široj javnosti nepoznate mehanizme, koje je Crkva u posljednjih desetak godina uspostavila, aktivirala i stalno ih unapređuje u borbi sa zlom pedofilije. Dakako, s druge strane propituju i "rupe", kakvih ima i u sotinskom slučaju u Đakovačkoj nadbiskupiji.
Hoće li tko konačno postaviti pitanje zašto je DORH čekao da osumnjičenik umre? Ili je kalkulantski sigurnije baviti se nekim biskupom nego zamjeriti se vlasti?