Slažem se s ateistima gotovo u svemu, osim u jednom. Ne slažem se s njihovim uvjerenjem da nema Boga. Smatram da je najveća razlika između vjere i ateizma upravo (ne)strpljivost. Ateizam, religijski fundamentalizam i lakovjerni religijski entuzijazam imaju zapravo jednu zajedničku crtu: previše olako shvaćaju i prebrzo završavaju s Misterijem, kojeg mi nazivamo Bogom, i to je ono što ih u cijeloj toj priči i ograničava.
Suprotno općem mnijenju, vjernici i nevjernici ne čine dva suprotna tabora. Prostor nadmetanja vjere i nevjere nalazi se unutar svakoga pojedinačnog srca i uma. U razgovoru s nekim ateistima primijetio sam da mnogi od njih ne odbacuju Boga, nego neku svoju vlastitu sliku boga, koji je zapravo karikatura koju su oni ili sami nacrtali ili nekritički posudili od drugih.
A šta se činjenica ne držiš?? Ni ja ni ti ne znamo, ima li Boga!! Nijedan ga nije vidija, ali ti tvrdiš da ga ima??? I u njegovo ime bi mene uvjerava u svoja mišljenja??? Pa kako te gledat??