Povijest Zagreba u proteklih je trideset i pet godina obilježena prostaštvom i potonućem u onu najdublju i najbeznačajniju balkansku provinciju. Slučaj je htio da je na tom putu Zagreb dobrih dvadeset godina vodio Milan Bandić, obilježivši ga svojim estetskim i etičkim nazorima intenzivnije nego itko drugi u svim stoljećima postojanja ovoga lijepog grada. U međuvremenu gradonačelnik je, blago u Kristu, minuo svojim gradom, ali njegovo je djelo nastavilo živjeti i razvijati se. Pa se tako u opustošenom i polurazrušenom centru grada, koji od kasnog popodneva odjekuje preglasnom glazbom iz sumnjivih lokala, na prostoru bivše knjižare, najveće u Hrvatskoj, otvara narodnjački klub, koji, kako kaže vlasnik, neće biti narodnjački, nego će samo puštati Aleksandru Prijović. Čedo tog Bandićevog svijeta, možda i najnakaznije od svih, Advent je u Zagrebu, ugostiteljska manifestacija, koja omogućuje da se pod pokroviteljstvom vjerskoga branda, svojevrsnog zimskog katoličkog ramazana, središte Zagreba pretvori u postapokaliptično vašarište u neimenovanoj i kulturološki neprepoznatljivoj miteleuropskoj kasabi, na kojem se uglavnom samo pije, ždere i podriguje, i to veoma, veoma loše i skupo.
Da je praktičan kao ugostitelj, prodavao bi, kao većina ostalih, kobasičetine debrecinke, iz Spara i Konzuma, po cijenama bifteka, a ne da se, za dramatično manje novce, zahebava s priklama, mariniranim balancanama i poverunima, kao što bi, da je praktičan kao kazališni autor, na Dubrovačkim ljetnim igrama režirao Vojnovića i Držića iz Spara i Konzuma, umjesto da s Doroteom Šušak kopa po ranjenim ljudskim dušama i po duši Zagreba i Hrvatske
Ne propustite
Želite prijaviti greške?
Još iz kategorije
Molimo vas pričekajte...
Otvori KEKS Pay
- Otvori KEKS Pay
-
Pritisni
ikonicu
- Pritisni 'Skeniraj QR kôd'
- Skeniraj QR kôd