Privatni smještaj sa svojih je 650.000 kreveta, što je čak polovica smještajnih kapaciteta domaćeg turizma, došao je do točke odakle postoje samo dva puta. Ili da s vremenom potpuno nestane u onom obliku kako je zamišljen, kakav je bio u početku i u kojem ga gosti najviše vole: domaćin, vrata do, svoj višak prostora iznajmljuje gostima, dočeka ih kad žedni i umorni stignu iz unutrašnjosti ili daleke Europe, ponudi im osvježenje, objasni gdje su najljepše plaže i najbolji restorani i pusti ih na miru dok ga sami ne zatrebaju.
Sve češće, međutim, gosti stižu u apartmane, kuće za odmor, stanove u stambenim zgradama, što se također zove privatni, odnosno obiteljski smještaj, a da nikog od obitelji vlasnika ne vide od početka do kraja svog odmora. Čak štoviše, 'domaćin' je stotinama kilometara daleko. Nerijetko i u drugoj državi. I jedno i drugo pod istim nazivom, s istim financijskim davanjima, a ni nalik. U tom bućkurišu, koji je po jeziku naših najbrojnijih gostiju Nijemaca nazvan i cimerfraj (zimmer frei), ponajbolje su prolazili oni koji su koristili porezne pogodnosti obiteljskog smještaja, a bavili se običnim rentanjem, bez osobnog angažmana oko gostiju.
Tako je, otmi o im pare i dajmo vladajućima koji su sve opljaškali pa trebaju nove izvore. Hrvatski narod jedini bira vladt koja će raditi protiv njega