Nakon što je projektirao svjetski poznate građevine poput CopenHilla i 8 House u Kopenhagenu, VIA 57 West u New Yorku i Lego Housea u Billundu, po ideji svjetski poznatog i višestruko nagrađivanog arhitekta Bjarke Ingelsa u Čepinu niče futuristička koncertna dvorana koja vizualno "izranja iz slavonske ravnice". Danac Bjarke Ingels vlasnik je arhitektonskog studija Bjarke Ingels Group sa sjedištem u Kopenhagenu, a koji ima urede u nekoliko svjetskih metropola, poput New Yorka, Londona, Barcelone... Tijekom njegovog boravka u Slavoniji, gdje je sudjelovao na predstavljanju koncertne dvorane Eve Music Hall koju gradi poduzetnik Marko Pipunić, razgovarali smo s njim o projektu, njegovom prvom dojmu dolaska u Slavoniju i pristupu arhitekturi koja spaja lokalni identitet i globalnu inovaciju. Otkrio nam je i kako mu je želja graditi novi zagrebački stadion te da će se njegova tvrtka prijaviti s idejnim rješenjem na međunarodni natječaj koji je u tijeku.
Koji je bio vaš prvi dojam kada ste stigli u Čepin i vidjeli da će koncertna dvorana biti izgrađena usred slavonskih polja?
Prošlo je dvije godine otkako sam primio Markov poziv. Hrvatsku sam, naravno, poznavao i od ranije, još iz djetinjstva, kada sam s obitelji, kao petogodišnjak ili šestogodišnjak, ljetovao na hrvatskoj obali, u tadašnjoj Jugoslaviji. No ovoga puta, kada sam stigao u Zagreb i kada je automobil krenuo prema unutrašnjosti, a ne prema moru, krajolik mi je odjednom postao iznenađujuće poznat. Podsjetio me na moju rodnu Dansku, zemlju prekrivenu poljoprivrednim poljima, bez planina. Upravo zato sam, dolaskom u slavonska polja i taj izrazito horizontalan krajolik, osjetio snažnu bliskost s prostorom. Tada sam upoznao Marka, koji je imao gotovo utopijsku ambiciju stvoriti kulturno odredište, ne samo za Slavoniju ili Hrvatsku, nego za cijelu regiju, a možda i za svijet. Iz te je ideje nastao svojevrstan paradoks, stvoriti znamenitost usred otvorenih polja. Zamišljali smo horizont koji se iznenada uzdiže u dvije siluete, dva prostora posvećena glazbi – veliku koncertnu dvoranu i manju dvoranu koja se može koristiti za konferencije, izložbe i druge događaje.
Dakle, ova neuobičajena lokacija vam nije bila izazov?
Naprotiv, bila je to uzbudljiva prilika. Pokušali smo to prenijeti u nešto neočekivano, koncertnu dvoranu usred sela, ali koja će ipak osjećati prirodno i organski u odnosu na mjesto. S vanjske strane, pročelja obložena hrvatskim vapnencem zamišljena su tako da se stapaju s prirodom kroz sva godišnja doba. Horizontalna površina se okreće 90 stupnjeva i postaje destinacija. Vapnenačke stijene razdvajaju se poput pozornice koja se otvara i stvaraju pozivnicu. Unutar zgrade nalazi se velika dvorana namijenjena simfonijskoj glazbi, elektroničkoj glazbi i rock koncertima, kao i manja dvorana. Uz njih su smješteni svi prateći sadržaji: foyer, prostori za umjetnike, garderobe, VIP prostori i ostale funkcije potrebne za rad koncertne kuće. Na vrhu zgrade nalazi se krovni prostor, zamišljen kao bar i restoran, s impresivnim krovnim vrtom koji gleda prema horizontu. U konačnici, koncertna dvorana postaje središte cijelog prostora, povezujući unutarnje i vanjske prostore, a istovremeno ostaje otvorena prema širokom pogledu na horizont.
Kakve ste upute dobili od Marka Pipunića na početku projekta?
Dobili smo prilično specifičan brief: dvije dvorane, izložbeni prostori, manja dvorana za manje koncerte, događaje i konferencije, te veća dvorana koja može primiti klasičnu simfonijsku glazbu, ali i elektroničku, rock i pop glazbu. Bio je predviđen i restoran i bar na krovu s vanjskom terasom. Kako smo razvijali projekt, vidjeli smo kako se mjesto postupno transformira u kulturni kampus s ugostiteljstvom, zdravstvom i hotelom. Koncertna dvorana postala je "sidro" te transformacije, povezujući različite elemente kroz zavjese i prolaze. Na kraju je postala ključni dio realizacije Markove vizije kampusa.
I kakva je bila njegova povratna informacija? Je li bio zadovoljan kada je vidio vaš koncept?
Bila je to vrlo interaktivna suradnja. Istraživali smo različite ideje, ali prilično brzo, i Marko i ja smo se zaljubili u jednostavnu ideju "eruptirajućeg horizonta", gotovo poput zvučnog vala u tišini. Svjetionik usred otvorenosti.
Kako ste doživjeli proces kada su počeli radovi?
Apsolutno sam zadovoljan. Bio sam ovdje nekoliko puta, moj tim dolazi ovdje redovito, a Marko šalje tjedne fotografije. U ožujku, kada su se počele postavljati drvene grede, bilo je jasno da se oblikuje nešto nevjerojatno. Sada, gledajući maketu kamene fasade i uzorke zrcalne obloge, svi elementi se prekrasno uklapaju.
Koji je vaš dojam o arhitekturi u Hrvatskoj danas? Prati li hrvatska arhitektura međunarodne trendove ili se razvija u više lokalnom smjeru?
Nakon raspada Jugoslavije, mnoge balkanske zemlje doživjele su vrstu nacionalnog preporoda. U Hrvatskoj je identitet često bio povezan s obalom – bijelim stijenama i kamenitim obalama. Koncertna dvorana u Čepinu, međutim, odražava slavonski identitet, koji je vrlo različit od obalnog identiteta koji dominira velikim dijelom hrvatske arhitekture.
Gdje se trenutačno nalaze međunarodni trendovi u arhitekturi?
Postoji kritički regionalni preporod. Umjesto univerzalnog arhitektonskog pokreta, mnogi arhitekti istražuju lokalni identitet – kroz materijale, zanat i kulturu. Ranije je arhitektura bila više internacionalna i uniformna, ali sada je fokus na spajanju suvremenog dizajna s lokalnom baštinom, a pritom se misli i na budućnost.
Imate li projekt koji vas najbolje opisuje ili neki omiljeni projekt na kojem ste radili?
Definitivno Eve Concert Hall. Arhitekti često slijede određene "izme" – minimalizam, brutalizam, modernizam, funkcionalizam – ali ja bih naš rad opisao kao "utopijski pragmatizam", što je svojevrsni oksimoron. Utopija je savršena, ali fiktivna, a pragmatizam se bavi svakodnevnom realnošću. Kombinirajući to dvoje, nastojimo stvoriti prostore koji su i vizionarski i funkcionalni. U tom smislu, izgradnja koncertne dvorane usred slavonskih polja po definiciji je i utopijska i pragmatična.
Ovo je bio vaš prvi posao u Hrvatskoj? Želite li se vratiti i raditi još?
Vrlo rado. Trenutačno je otvoren međunarodni natječaj za novi nogometni stadion u Zagrebu i planiramo predati prijedlog. Uz malo sreće i truda, nadamo se da će biti još projekata u Hrvatskoj.