Ma koliko se međusobno razlikovale i ma koliko nastojale te razlike još više potencirati kao što je uobičajeno s približavanjem izbora, najveće hrvatske stranke imaju barem tri dodirne točke u kojima se njihova stanovišta načelno podudaraju. To su, pokazalo je malo Večernjakovo istraživanje, pravna država, smanjivanje socijalnih razlika i odnos prema prvom predsjedniku samostalne Hrvatske dr. Franji Tuđmanu.
Malom anketom od samo sedam pitanja, Večernjak je ovaj tjedan testirao sedam najjačih stranaka. Pitanjima su obuhvaćene teme koje su proteklih tjedana i mjeseci bile najaktualnije. Iz odgovora se može ponešto zaključiti ne samo o dodirnim točkama svih sedam stranaka nego i o njihovoj kompatibilnosti u eventualnim koalicijskim kombinacijama.
Tuđmanova ličnost
Tuđmanova uloga u povijesti hrvatske samostalnosti čini se da je tema oko koje stranke definitivno ne žele potencirati razlike. Naime, na pitanje treba li po Franji Tuđmanu nazvati neki trg ili ulicu, a možda i aerodrom, sve su stranke odgovorile potvrdno. No bilo bi pogrešno iz toga zaključiti da postoji suglasje o ocjeni Tuđmanove ličnosti ili pak u procjeni njegovih zasluga i promašaja.
Čini se da je jednoglasan da u odgovorima stranaka u ovom slučaju nastao iz odsutnosti želje da se o tome uopće razvija javna polemika. Tuđman je zaslužan za stvaranje države i nijedna stranka ne smatra da joj se politički isplati suprotstavljati prijedlogu da se po njemu nazove dio zajedničkog urbanog prostora.
No ispod površine tog načelnog suglasja, razlike naravno ostaju. Pa tako Hrvatska narodna stranka napominje da ne smije biti preimenovan Trg maršala Tita. Hrvatska stranka prava istodobno smatra da bi po Tuđmanu trebalo nazvati ili zagrebački aerodrom ili najljepši trg u gradu. Iz tih je razlika ipak jasno da podudarnost stranačkih stavova o davanju takve počasti prvom šefu države ni u kojem slučaju nema razmjere nekakve generalne retuđmanizacije.
U sličnom smislu sve se stranke slažu i o tome da treba nastaviti rušenje bespravne gradnje, iako HSP napominje da akcija treba ići samo "gdje je nužno", a HSS bi uz rušenje tražio odgovornost onih koji su dopustili da divlja gradnja eskalira.
Moguće koalicije
Odgovori anketiranih stranaka potvrđuju njihovo inkliniranje prema dvjema mogućim koalicijama. Oko poreza na bogate bezrezervno se grupiraju SDP, HNS, HSS, ali tome se priklanja i HDZ-ov koalicijski partner Hrvatska stranka umirovljenika. Protiv toga poreza su HDZ i HSP te, naravno, liberali kojima takav porez ne odgovara zbog programskog profila, a i zbog koalicijskih odnosa s vladajućom strankom.
No ako bi SDP krenuo prema koaliciji s Hrvatskom seljačkom strankom, o energetskoj strategiji morali bi još puno razgovarati. Za socijaldemokrate je nuklearka sasvim prihvatljiva opcija, a HSS se tome izričito protivi. U tome se seljaci podudaraju s pravašima koji su također protiv nuklearki. Vladajući HDZ diplomatski odgovara da je to pitanje struke, a HSLS također diplomatski kaže da opciju nuklearki tek treba ispitati.
Odgovori na pitanje o bivšem predsjedniku Tuđmanu signaliziraju svojevrsno zaziranje od dubljih ideoloških podjela, ali su one vrlo izražene kad je riječ o konkretnim projektima. Među takvima je svakako most do Pelješca, projekt oko kojeg su stranke kao crtom podijeljene. HDZ taj projekt gura s velikom upornošću, u čemu ima potporu HSLS-a i Hrvatske stranke prava. Decidirano su protiv tog projekta SDP, HSS i Hrvatska narodna stranka. Hrvatska stranka umirovljenika ovdje međutim nema čvrst stav, nego kaže da odgovor treba prepustiti struci.
Test-križaljka
Rezimiramo li ovu malu test-križaljku, jasno je da HDZ može sigurno računati na potporu pravaša, a SDP na Hrvatsku narodnu stranku. Hrvatska seljačka stranka, Hrvatska stranka umirovljenika i HSLS još vuku crtom sredine, preko koje se mjestimično prislone čas uz jednu, čas uz drugu stranačku grupaciju. Ako se izborni zakon ne promijeni i ako ostane na snazi sadašnja podjela na izborne jedinice, ponovit će se situacija iz prijašnjih izbora kad su manje stranke, s pokojim izbornim dobitnikom u pokojoj izbornoj jedinici, postajale presudne za formiranje i profil vladajuće koalicije.
U takvim koalicijama dogovori trgovačkog karaktera na momente su bili puno dominantniji od njihove programske i izvedbene snage. Svi smatraju da to nije bilo dobro, no još se ne vidi bolje sistemsko rješenje. Ali raste odbojnost prema političkim pekinezerima, kako su u političkom žargonu nazvane male stranke s ulogom jezičca na vagi. Istodobno, vrti se i opcija koncentracije stranaka centra. Okrupnjene stranke centra ublažile bi podjelu na dva stranačka pola.
Novi je moment i to što se do pred koji mjesec činilo kako pred SDP-ovim vratima nema nikoga, dok se u predvorju HDZ-a mnogi nude u koaliciju. Sada se koalicijski potencijal SDP-a čini puno veći.
Otvori KEKS Pay
