U mnogim obiteljima još uvijek živi tradicija da se djeci nešto daruje kada im dolazite u goste – bilo da je riječ o slatkišima, sitnoj igrački ili, u novije vrijeme, novcu. Dok neki smatraju da je to lijepa gesta pažnje, drugi upozoravaju da se time djecu uči pogrešnim vrijednostima. Upravo to pitanje potaknulo je korisnika Reddita da otvori temu koja je ubrzo izazvala brojne reakcije.
„Ja im uvijek dam 10-20 € jer se sjećam da sam kao mali uvijek gledao na roditeljeve prijatelje ili rodbinu – tko da više para, on mi je draži i poželjniji gost u mom domu. Mislite li da je OK malo ih počastiti? Ako da, koliko im para dajete, da čujem?“ napisao je korisnik, a komentari su se nizali jedan za drugim.
Jel dajete pare djeci od prijatelja kad dolazite u goste?
byu/Da_cujem inaskcroatia
Jedni su podržali ideju, objašnjavajući kako im nije teško „šušnuti“ djeci koju viđaju rjeđe po desetak eura, dok drugima radije kupuju poklone, slatkiše ili voće. „Uvijek, uvijek, uvijek 'šušnem' starijim nećakinjama 10-ak eura kad se vidimo, ovima do 7 godina donesem slatkiše“, napisala je jedna korisnica.
Drugi su priznali da novac daju samo za posebne prilike: „Novac dajem za rođenje djeteta, krštenje, krizmu, pričest... Takve stvari. Za doći popiti kavu s roditeljima ne nosim ništa. Za djecu koju ne vidim često, ponesem slatkiše i igračke.“ Mnogi su, međutim, bili vrlo kritični prema toj praksi. „Nit' sam ikad dobivala pare od gostiju, nit' bih davala tuđoj djeci ili ikome bez nekog povoda ili slavlja“, napisala je jedna korisnica. „Pare ne (osim rođendana ili slavlja), slatkiše da.“ Jedan komentar posebno se istaknuo: „Radije dam malom 10 € nego da potrošim 10 € na slatkiše. Ako mu je do slatkiša, nek' si kupi koje hoće, valjda on zna bolje od mene što mu se jede.“
No, nisu svi bili tako otvoreni prema davanju novca: „Ne dajem, niti ću davati. Smatram da je to prvi korak u izgradnji individua što onda izrastu u parazite koji vjeruju da zaslužuju financijsku potporu drugih bez ikakvog osobnog truda ili žrtve.“ Neki su branili praksu iz vlastitog iskustva: „Nije istina, ja sam kao mlađi dobivao novce za rođendane, ali nijednog trenutka nisam pomislio da se neću morati truditi ili žrtvovati kasnije.“
Pojedini korisnici problem vide upravo u stavu iz originalne objave: „'Tko da više para mi je draži i poželjniji u mom domu' mentalitet je koji smatram bolesnim.“ Na kraju, bilo je i onih koji su priznali da im je draže pokloniti nešto osobnije: „Uglavnom znam u kom su fazonu djeca od prijatelja ili zovem da provjerim jesu li promijenili afinitete pa im kupujem igračke. Puno pričam s njima, izmišljam neke nevjerojatne priče da ih animiram. Imam neki problem s davanjem para djeci.“
Djeca se raduju svemu, pa tako i novčekima. Uvijek sam bio sretan kad bi mi netko dao za sladoled i sl. a kasnije tijekom škole za neko piće, kavu, kolač i sl. uz rečenicu "nek se nađe" Danas, nerijetko darujem novac bilo djeci kumova ili prijatelja ne samo kad im dođem u goste, nego i kad ih sretnem. Ja osiromašiti neću, a niti oni se od toga neće obogatiti... mene raduje da sam darovao, a njih vjerujem što su iznenada dobili dar.