Marzahn-Hellersdorf je svojevrsni grad u gradu. Riječ je o najvećem europskom naselju panelnih zgrada (poznatih i kao „betonske spavaonice"), ujedno i socijalnom žarištu u kojem je svako četvrto dijete službeno siromašno. Istodobno, to je prostor bogat zelenilom, privlačan obiteljima, s najvećim njemačkim naseljem obiteljskih i višestambenih kuća. Unatoč izvrsnoj povezanosti s gradskim središtem – svega 20 minuta vožnje podzemnom željeznicom do Alexanderplatza – mnogi stanovnici rijetko napuštaju kvart. „Ima mladih koji nikada ne izađu iz okruga. To je realnost u kojoj cijeli život stane u jedan Kiez“, kaže Anne. „Kiez" je berlinska riječ za kvart u kojem netko živi, odnosno za direktno susjedstvo, piše DW.
Već godinama mladi neonacisti pokušavaju ojačati uporišta u Berlinu, posebno u Marzahn-Hellersdorfu. Među najistaknutijima su skupine „Deutsche Jugend voran“ i „Jung und Stark“, protiv kojih su 6. svibnja 2026. provedene racije diljem Njemačke. Mržnju prema queer osobama, migrantima i političkim protivnicima šire na društvenim mrežama, ali i na ulicama – primjerice tijekom napada na povorku Christopher Street Day (CSD). Policija je tada izvijestila da su dvojica počinitelja bila mlađa od 14 godina.
Nasilje je često prikriveno iza naizgled mirnih i uređenih ulica. Tijekom novinarskog obilaska, prolaznik je reporteru dobacio „Heil Hitler“, dok se nekoliko stotina metara dalje na stupu rasvjete nalazila naljepnica s porukom „Njemačka Nijemcima“. Anne redovito prima pozive žrtava: „Ljudi su se skrivali i bježali od skupina od desetak mladića. Mladi su brutalno pretučeni.“ Kako kaže, osjećaj nesigurnosti raste, a mnogi tri puta razmisle kako će se obući ili ponašati ako su mladi i otvoreno antifašistički nastrojeni, piše DW.
Porast nasilja primjećuje i zamjenik gradonačelnika ovog berlinskog okruga Gordon Lemm, koji i sam potječe iz ovog kvarta, u kojem je odrastao. U razgovoru za DW upozorava da su queer osobe sve češće na meti. „Nemamo queer kafiće niti dovoljno sigurnih prostora. Mladi se sve manje usuđuju otvoreno pokazivati tko su.“ Lemm govori i o vrijednosnom zaokretu među mladima: tradicionalne rodne uloge ponovno se nameću, potaknute općom društvenom nesigurnošću. „Ljudi se zatvaraju u sebe, žele biti neprimjetni.
Stil odijevanja i izgled često služe kao zaštitni oklop.“ Sličnu svakodnevnu tvrdoću osjeća i Farzaneh, tridesetogodišnjakinja čija obitelj potječe iz Afganistana, a ona je rođena u Iranu. U Hellersdorfu živi odavno. Svakodnevni rasizam prijavila je Berlinskom registru: vrijeđanja, pogledi u trgovinama i javnom prijevozu. „Rasizam tako počinje“, kaže. Ipak, ne odustaje. „Nisam slaba zato što sam žena. Mogu se zaštititi.“ Usprkos svemu i dalje voli Berlin i rado živi u Njemačkoj.
Otpor mržnji dolazi i iz lokalne zajednice. Barbara Jungnickel, pedagoginja evangeličke crkvene zajednice, jednom tjedno otvara preuređeni građevinski kontejner – „Kafić na kotačima“. Od 2013. godine, kada su desničarske skupine prosvjedovale protiv smještaja izbjeglica, pokušava razgovorom vratiti povjerenje u suživot. Uz kavu i kekse. To su mali koraci, ali snažna poruka. Anne, Farzaneh, Barbara Jungnickel i Gordon Lemm ne žele prepustiti Berlin glasnoj manjini koja širi mržnju. Njihov angažman pokazuje da se i u sjeni rastućeg ekstremizma može – i mora – pružiti otpor zabrinjavajućem trendu u Njemačkoj.
https://logs1279.xiti.com/hit.xiti?s=531599&s2=19&p=vecernji.hr vecernji list::Volltexte::vecernji.hr vecernji list_Volltexte_JS&di=&an=&ac=&x1=1&x2=19&x5=vecernji.hr vecernji list_Volltexte_JS&x6=1&x8=kro-VEU-Volltexte-JavaScript-vecernji.hr vecernji list-dwde&x10=vecernji.hr vecernji list::Volltexte">
Otvori KEKS Pay
