Austrija tuguje nakon što je u Grazu 21-godišnjak ubio 10 i ranio 11 osoba, uglavnom tinejdžera. Bivši učenik te škole nakon toga je počinio samoubojstvo. Policija je izjavila da je tijekom pretrage njegova doma pronašla oproštajno pismo, a vlasti nisu komentirale mogući motiv. Najsmrtonosniji je to napad u novijoj povijesti te zemlje. Škola u kojoj se masakr dogodio ostala je zatvorena do kraja prošlog tjedna, a od danas je otvorena za one koji budu spremni vratiti se na nastavu. Dani koji slijede bit će posvećeni upravljanju krizama i traumama. Nekoliko timova školskih psihologa i osoblja za krizne intervencije na mjestu je događaja. Individualno savjetovanje i usluge podrške bit će dostupni i izvan nastave.
Tragedija u Grazu u Hrvatskoj se posebno emotivno pratila pošto je sličan nesretan slučaj zadesio i Zagreb u prosincu prošle godine, a prilikom čega je također bivši učenik OŠ Prečko, inače 19-godišnjak, nožem usmrtio jednog učenika te ih ozlijedio još troje i razrednu učiteljicu Tada se intenzivirala javna rasprava o zaštiti učenika, školskih i vrtićkih objekata te generalno prevenciji nasilja. Stoga smo o uzrocima, rizicima i njihovoj prevenciji razgovarali s Ivanom Funčićem, predsjednikom uprave Securitas Hrvatska.
Securitas ima više od 358 tisuća zaposlenih u 45 zemalja svijeta i vodeća je korporacija u industriji zaštite i sigurnosti. Od velikih multinacionalnih kompanija do malih poduzetnika i privatnih korisnika. Ova švedska kompanija pruža širok raspon usluga poput tjelesne i tehničke zaštite, zaštite od požara, usluga nadzorno operativnog centra, usluga mobilnih i interventnih ekipa, usluga zaštitara u civilu za trgovačku djelatnost, sustava za naplatu parkiranja, udaljenog nadzora osoba i vozila, specijalnih detekcija, mehaničke zaštite te pratnje novca i dragocjenosti. Iako zaštitari predstavljaju kamen temeljac Securitasa, neprestano rade na razvoju najnovijih tehnologija.
Tragedija u Grazu izazvala je poseban sentiment u Hrvatskoj jer smo i sami imali slučaj u Prečkom prije pola godine. Tada se mnogo pričalo o zaštitarima u školama. Što se napravilo po tom pitanju i kakvi su rezultati? To su trenuci kada se svi pitaju je li se moglo predvidjeti, spriječiti ili napraviti nešto da do toga ne dođe. Sigurnost djece je odgovornost kompletnog društva jedne zemlje, stručnjaka iz različitih domena! Sigurnost u pogledu djece, odnosno škola, jest kompleksna i ne smije stati samo na uvođenju zaštitara i tehničkih mjera sigurnosti. Mentalno zdravlje djece i mladih mora doći u prvi plan. Svakodnevno čitamo i slušamo psihologe i one koji se bave mentalnim zdravljem djece kako nas upozoravaju na alarmantne loše trendove među mladima i djecom. Na tom polju se kao društvo moramo suočiti s problemom i poduzeti sve što je moguće i to čim prije! U Hrvatskoj su rezultati nakon uvođenja zaštitara u osnovne škole generalno jako dobri jer smo u vrlo kratkom roku napravili puno po pitanju pristupa i ulaska u škole bez ikakve
kontrole ili pitanja. To znači da i dalje svatko može doći u školu, pa i bez najave, ali sve dok zaštitar ne dobije podatke koji je razlog posjeta, je li posjeta dogovorena, postoji li neka hitna ili opravdana situacija za ulazak u školu, ta osoba ne može ući u školsku zgradu. Zaštitar je tu da identificira osobu te joj po potrebi i zapriječi ulaz ili dodatno poduzme potrebne radnje upravo radi sigurnosti djece, nastavnika i djelatnika škole.
Mnogi roditelji tražili su detektore metala, pojačan videonadzor i slične tehnologije no mišljenja su bila podijeljena. Jedni su smatrali da djeca u školu trebaju ići bezbrižno i veselo, a ne biti opterećeni sigurnosnim protokolima. Kakav je vaš stav? Smatram da je video nadzor doista potreban pa čak i nužan. Danas je uostalom opće prihvaćen, a velika je pomoć kad je u pitanju sigurnosti. Činjenica je da se pregledom snimki može detektirati svakovrsne događaje na objektu, a djeluje i preventivno jer često odvraća potencijalne počinitelje od njihove namjere.
No, detektori metala nemaju previše smisla i zakomplicirali bi ulazak u školu djece. Smatram da se u školu, kao uostalom niti u jedan drugi javni ili poslovni objekt, ne može ulaziti na način kao što je to bilo moguće do nedavno, da netko slobodno uđe i luta hodnicima kao da je na ulici. Sasvim je normalno da posjetitelja netko na ulazu pita gdje ide, kod koga ide, je li najavljen te da ga se identificira i po potrebi zadrži. Te ovlasti ima samo zaštitar, naravno pored policijskih službenika. Naime, neovlaštena osoba vas ne smije pitati osobnu iskaznicu kada negdje dolazite, a i to se često događa i javnost nije upućena da to smije raditi samo zaštitarsko osoblje.
Kako prevenirati ovakve situacije koje očito postaju sve češće? Kakvo je iskustvo Securitasa u drugim državama? U velikom broju država se posebna pažnja posvećuje obrazovnim ustanovama upravo iz razloga koje ste naveli na početku, da bi se djeci osiguralo sigurno i bezbrižno okruženje koje im je potrebno za normalno djetinjstvo, a esencijalni dio toga je upravo boravak u školi. Određeni sustavi tehničke zaštite, pogotovo vezano za kontrolu ulaza, su obavezni, odnosno obvezno je imati sigurnosne planove za kontrolu ulaska. U većini država nije obavezno, ali je sasvim normalno da škola ima i zaštitare, jer su oni ti koji imaju ovlasti legitimiranja posjetitelja i eventualnog sprječavanja ulaza. Te mjere su u pravilu vezane uz veličinu same škole odnosno broj učenika koji ju pohađa.
Postoji li tehnologija ili posebna vještina koja bi mogla jamčiti da se tragedije u školama više ne događaju ili se u potpunosti suzbiju? Nikad nije moguće nešto u potpunosti spriječiti, iako bi nam svima bilo od primarnog interesa ovakve konkretne prijetnje iskorijeniti. Ključna riječ je prevencija, a tu je primarna svijest svih nas u društvu. Naravno uz izradu planova sigurnosti za svaku školu, definiranje sigurnosnih procedura te uvođenja mjera tehničke i po potrebi fizičke zaštite. To je kod nas nakon tragedije u Prečkom dobro definirano te moramo ustrajati u provedbi i ne smijemo se opustiti, jer nažalost vidimo da je to širi problem u današnjem svijetu.
U posljednjih dvadeset godina u zemljama EU bilježimo porast broja nasilnih incidenata u školama. Iako su takvi događaji i dalje rijetki u usporedbi s drugim dijelovima svijeta, trend je doista zabrinjavajući i potiče nas da uvedemo dodatne mjere sigurnosti. Broj prijava nasilja među djecom i mladima također je u porastu, što ukazuje na važnost preventivnih akcija i suradnje između škola, roditelja, policije i službi sigurnosti i zaštite.
Jeste li bili uključeni sudionik u Vladinim naporima da ojača zaštitu i što mislite o konkretnim mjerama? Gdje ima prostora za napredak? Kroz Hrvatski ceh zaštitara smo kao struka bili uključeni u mnoge sastanke, prije svega s našim nadležnim ministarstvom i Gradom Zagrebom. Rekao bih da su to permanentne inicijative i stvarno se puno napravilo. Sigurnost djece nije privremena mjera, već je ona trajna društvena obveza. Nama je osnovna premisa da ukažemo na postojeću regulativu koja definira ovlasti i zadaće zaštitara, kao i uvjete i načine ugradnje sustava tehničke zaštite, koja za sve te mjere jasno definira da te poslove mogu raditi samo licencirani zaštitari.
Kakvi su trenutno rizici u Hrvatskoj? Ja bih rekao veliki, ali brojke će me demantirati. Hrvatska je u osnovi jako sigurna država, no nismo lišeni trendova koji su prisutni u modernom svijetu. Najgore je misliti da se to nama ne može ili neće dogoditi. Ili da se nije dogodilo neko duže vrijeme pa eto mi možemo živjeti u zabludi uljuljani u osjećaj lažne sigurnosti. U sigurnost moramo ulagati i neprestano je unaprjeđivati da bismo spriječili neželjene događaje. Činjenica da se incident nije dogodio, ili pak da ih nema puno i nisu ozbiljni, može biti rezultat pametnog ulaganja i sustavnog rada ili pak puke sreće sve do jednog dana. Na sreću se ne smijemo osloniti, bilo bi to potpuno pogrešno kada je sigurnost naše djece u pitanju. Svi roditelji, pa tako i ja osobno, imaju samo jedan najveći strah – onaj za sigurnost svoga djeteta.
Kako ste reagirali nakon tragedije u Austriji? Iako nismo bili obavezni, jer već poštujemo i zadovoljavamo sve propisane mjere sigurnosti, odmah smo uveli dodatne aktivnosti. Securitasovi voditelji operative odmah su kontaktirali naše zaštitare u školama koje su pak potom supervizori češće obilazili na lokacijama, odnosno u školama. Nažalost, vidjeli smo ne tako davno primjer iz Srbije kada je nakon tragičnog događaja u školi, još jedna mlada osoba počinila ubrzo slično kazneno djelo.
Što je predviđeno za jesen i novu školsku godinu? Upravo smo danas primili zahvalu i pohvalu od strane ravnateljice jedne zagrebačke osnovne škole. Iako naši zaštitari više neće brinuti o sigurnosti te škole koja će zaposliti nekoga na to radno mjesto, zahvalila nam je na iznimno profesionalnoj i korektnoj suradnji. Škole će od jeseni zapošljavati stručne i osposobljene osobe prema propisanim kriterijima i vještinama koje ti zaposlenici moraju posjedovati. U nekim školama, koje su nas angažirale u godinama prije tragedije u Prečkom, naši zaštitari nastavljaju obavljati svoj posao. U Securitasu posebnu pažnju pridajemo educiranju i obučavanju zaštitara koji rade u školama gdje su potrebne i one druge vještine, ljudske i komunikacijske, prilagođene najmlađima u našem društvu. Postaviti nespremnog zaštitara u školu je kao da ste vatrogascu dali crijevo bez vode – prisutan je, ali nemoćan.
FOTO/VIDEO Okupljaju se građani pred školom užasa u Grazu: Pale se svijeće, stotine u redu za darivanje krvi
Otvori KEKS Pay
