U Grazu se ovoga tjedna dogodilo ono što se nikad ne bi smjelo dogoditi. Mladić, bivši učenik gimnazije, vratio se na mjesto koje je za njega možda trebalo biti simbol budućnosti i iza sebe ostavio smrt, tišinu i bol koja odzvanja. Bila je to najteža oružana tragedija u modernoj austrijskoj povijesti. No ona nije došla iz vedra neba. A to je možda i najstrašniji dio cijele priče.
Jer ovo nije samo austrijska, ni samo školska tragedija. Ovo je zrcalo u kojem se reflektira dublji društveni poremećaj. Kad nasilje eksplodira, društvo u panici traži brze krivce: videoigre, pandemiju, generaciju bez vrednota. Moralna panika, gotovo ritualna, posluži kao analgetik za kolektivnu savjest. A prava pitanja ostaju nepostavljena i time neodgovorena.
