Kriza pristupačnog stanovanja najviše se očituje u rastu najamnina. Između 2000. i 2013. najamnine su rasle brže od inflacije u gotovo svakoj regiji zemlje te u gradovima, predgrađima i ruralnim područjima. No ovdje je na snazi još jedan važan čimbenik, jači od rasta najamnina: pad zarada najmoprimaca. Samo između 2000. i 2012. najamnine su porasle šest posto. U istom razdoblju realni dohodak prosječnog najmoprimca u SAD-u pao je 13 posto. Ono što je nekad bila pukotina pretvorilo se u široki ponor koji se često ne može premostiti – pojasnila je na jednostavan način krizu stanovanja Kathryn Edin, jedna od vodećih istraživačica siromaštva, profesorica sociologije i javnih poslova na američkom Princetonu. No za razliku od Ustavom definirane "socijalne države" Hrvatske, u brojnim saveznim državama kapitalističke meke SAD–a, postoji zakonsko ograničenje godišnjeg rasta cijene najma, u rasponu od 1,7 do najviše deset posto, uz dodatak inflacije. U Los Angelesu cenzus je četiri posto, u San Franciscu 60 posto indeksa potrošačkih cijena (CPI) – oko 1,7 posto, u Oregonu i Washingtonu sedam posto, uvećano za CPI, maksimalno 10 posto godišnje za iste stanare. Najamnina se najčešće smije povećavati jednom godišnje, s gornjom granicom koja za starije i invalidne osobe, primjerice, u Washingtonu iznosi pet posto, a u Minnesoti je limit tri posto bez dodatka inflacije. S obzirom na to da su u Hrvatskoj u razdoblju od 2015. do 2024., prema podacima Eurostata, najamnine porasle oko 89 posto, dok veći gradovi u 2024. bilježe oko 20 posto rasta u samo pola godine, računica za kreditno sposobne definitivno preteže u smjeru stambenih kredita umjesto najma.
Otvori KEKS Pay
neka onaj lajnaš vujčić objasni kako to smanjenje kredita onemogućava pranje love?