Ovo je posveta papiru i pismenosti, posveta novinama. One su mnogo više od medija. One su kulturološki doseg koji su gotovo svi jedva čekali da ga se riješe. Građani jer se ne žele zamarati tekstovima dužim od dvije polurečenice. Politika jer su potencijalno trajno sredstvo ne informiranja nego pamćenja skandalozne banalnosti koja je središnja esencija djelovanja što se otelo od ljudskog smisla i pretvorilo u interesno-neinteligentni bordel.
Riješiti ga se žele i vlasnici jer, bez obzira na svakodnevni pritok živog novca, predstavljaju psihološko opterećenje u smislu trajnog obavezivanja uz standarde koje javno djelovanje barem u ideji donosi. Novi novinari što nisu stigli shvatiti dokumentarnu vrijednost dugotrajnosti učinka arhiviranog minulog rada i kojima smisao života tutnji ekranom nedovoljno vječnim da bi odgovornost slobode pojmio drugačije od koncentracije dvogodišnjeg djeteta. Nestanak žele i lovci na klikove koje sadržaj zanima upravo toliko koliko će bulumentu nasilnih anonimaca privući prosječan idiotizam što je odavno prestao biti čak i najmanje zabavan.