Andrej Plenković najiskusniji je europski lider iz redova pučana, političke obitelji koja posljednjih godina gubi biračko tijelo poput uostalom i drugih mainstream stranaka u Europi.
I ne samo to, za razliku od svojih kolega koji vode vlade, jedini ima čvrst mandat. Njegov govor na kongresu EPP-a u Rotterdamu, u kojem se bavio i budućnosti pučana, mogao bi se stoga promatrati i kao recept ili programatski manifest ne samo za EPP, već i za druge mainstream stranke.
Stisnuti između populizma, što je naizgled lak izbor, ali nosi teške posljedice, i novih stranaka koje pretendiraju na njihove birače, jasan je cilj odlučno zadržavanje smjera centra, europska orijentiranost, prije svega orijentiranost na europske vrijednosti, te prihvaćanje novih, aktualnih i važnih tema koje treba staviti u središte – prije svega to se odnosi na klimatske promjene, zelenu tranziciju i digitalizaciju.
Još prije nekog vremena, EPP-ovi su lideri držali Europu – njihov je bio sjever, Njemačka, kao i istočnoeuropske i države južne Europe, no dva su procesa utjecala na promjene. Istočna Europa – s liderima poput mađarskog premijera Viktora Orbána ili poljskog Mateusza Morawieckog – otklizali su u populizam, a temelj politike i podrške svojoj političkoj opciji grade na preispitivanju i opoziciji Bruxellesu i europskim standardima.
Odnos prema EU, koji se u državama članicama uvijek lako žrtvuje za postizanje političkih bodova kod kuće, lakmus je test za populizam, što je opterećivalo lidere političke grupacije dugo vremena. Ne jednom su hrvatskom premijeru Plenkoviću na sastancima i susretima napominjali koliko se cijeni i vrednuje njegov čvrsti stav prema EU i nepodilaženje populistima te koliko je važno da se takvom proeuropskom politkom dva puta dobiju izbori.
Nisu ni socijaldemokrati imuni na nove trendove – njihov je rasap počeo i ranije, kad su novi trendovi s ljevice doveli u krizu stare, mainstream stranke. Sve te promjene i novi pokreti na ljevici, poput španjolskog Podemosa, pa i hrvatskog Možemo!, jačanje zelenih i liberala, ali i krajnje desnice i populističkih pokreta u nekim su zemljama stisnuli desni centar i zbacili ga s vlasti. No u Hrvatskoj se to nije dogodilo i unatoč postojanjima istih tendencija unutar lijeve i desne opcije HDZ je ipak ostao stabilna i najjača stranka 30 godina od uspostave samostalnosti.
Anemični izdajnik!