Uoči povratka rukometne reprezentacije u zemlju i dočeka na glavnome zagrebačkom trgu, Hrvatska se načas vratila na rimsko vrijeme: Aut Thompson aut nihil! Ili će Cezar domoljubne glazbe osobno otpjevati himnu rukometaša ili neće biti ništa od dočeka. U trgovini se to zove ucjena, u politici ultimatum. Dočeka ne bi bilo da Andrej Plenković nije doveo Marka Perkovića, i ne pitajući Tomislava Tomaševića ima li on neka prava u gradu koji mu je zakonito povjeren na upravljanje. Svečanost sporta prerasla je u sukob politike i u iskušenje pravosuđa. Kako je operacija izvedena, svi ne mogu biti u pravu. Građanima je bačena nova kost, da se glođu oko pitanja koje im u grlu stoji već drugu godinu: tko vodi Hrvatsku? I kakva je u tome uloga Marka Perkovića Thompsona, koji se pojavljuje kao Cezarov duh koji je HDZ pustio iz boce, da ne bude žedan vlasti?
Ako ne znaju što je sve bilo, a žele znati, neka naši rukometaši čitaju Stefana Zweiga; otkrit će tragičnu himnu života.
Otvori KEKS Pay
