Bio je tu u susjedstvu, u Martićevoj, prije rata jedan žmukler koji je bio dužan na sve strane. Ako bi ga koji vjerovnik presreo i pritisnuo, mufljuz bi izvadio blok, važno ga proučavao i na kraju rekao otprilike ovo: "Istina, dužan sam ti 300 maraka, ali, vidiš, ti si tek 13. na redu za isplatu. Ali ako mi posudiš još 500, skočit ćeš na 3. mjesto!" Na njega me podsjetio zagrebački gradonačelnik kad je ovaj tjedan predstavio svoj program velike gradnje po gradu.
Nakon tri i pol godine mandata otkrio je da je "potrebno obnoviti gotovo sve, mostove, nadvožnjake, podvožnjake, plinske cijevi, ceste..." pa sada, šest ili sedam mjeseci prije izbora, traži podršku za radove koji će početi, kako je to zgodno, tek sredinom idućeg mandata. U masi projekata kojima nas je zasuo zapela mi je za oko produžena Šarengradska, za koju je, kako kaže, "napravljeno idejno rješenje."
Plaće su nam najviše u povijesti, ali takve su nam i cijene hrane i stanovanja
Onaj muljator iz Martićeve nudio je jednostavan deal: plati mi još više da ti vratim i ono malo što nisam u stanju. Na isti način Tomašević traži drugi mandat u kojem će nadoknaditi nekompetentnost prvog – obojici je zalog za budući uspjeh u tome da nisu uspjeli do sada.
Komentara 3
Fantastičan članak. U nekoliko je crtica sažeto pravo stanje stvari kako u ovom zapuštenom gradu tako i u "go-with-a-flow" državi.
Plaće na domoljubnom balkanu su nam najviše u povijesti, ali takve su nam uz Boga i domoljublje i cijene hrane i stanovanja jer smo svoji na svome skupome.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Kakva bi nam bila država da su na vlasti ovakvi nesposobni trutovi poput slučajnog, senfa... opet bi brojali par nepar, gladovali, smrzavali se, niti bi imali čime obrisati guzicu. kao u bivšoj šuoslaviji.