Sve je, ipak, u točki gledišta. Koju ja tvrdoglavo nazivam tačkom. Tako je prije nekoliko godina kći predsjednice Kolinde upisivala fakultet. Neće u Hrvatskoj, nego bi u Sjedinjene Države, na jedno od najčuvenijih svjetskih sveučilišta. Tamo je, naravno, prime, i još joj daju stipendiju. Iz jedne točke gledišta slučaj izgleda ovako: na najčuvenijim svjetskim sveučilištima, naročito američkim, spremno i velikodušno prihvaćaju i stipendiraju djecu južnoameričkih i afričkih diktatora i ljudoždera, manijakalnih saudijskih šeika, vjerskih vođa i fanatika, predsjednika i predsjednica svih nedemokratskih država svijeta, jer im je to zbog nečega marketinški i financijski isplativo. Djeca čelnika demokratskih zemalja već iz elementarne socijalne pristojnosti kod kuće upisuju škole, upisuju ih onako kako to mogu i njihovi vršnjaci, djeca siromašnih i neutjecajnih roditelja.
To što je žena predsjednika države, čije ovlasti nisu spektakularne, ali popularnost mu je zabrinjavajuće visoka, pisala direktorici gimnazije koju pohađa njihov sin i to da se požali na profesoricu matematike, u nekoj normalnoj zemlji ne bi bilo problematično
Otvori KEKS Pay
