Ne bi se smjeli odmah zagristi, već ih treba pustiti da se otope u ustima. Tako se najbolje osjeti okus šafrana, klinčića i vrijeska, sastojaka koji paprenjake s otoka Hvara čine posebnima i drukčijima od njegove kontinentalne inačice. Savjet je to Vinke Tudor, kojoj je izrada starogrojskih paprenjoka, kako ih Hvarani zovu, “u krvi”. Odnosno, kako sama kaže, usađeni su u njezin DNK.
– Paprenjake su radile moja mama, nona i njezina mama... A sad evo i ja – kaže nam 36-godišnja Vinka Tudor, samo posljednja u nizu generacija žena te obitelji koje su dane provodile u kuhinji, miješajući med, šafran, klinčiće i cimet s brašnom i prošekom da bi rukama oblikovale i ispekle tu slasticu čiji je miris privlačio mještane. Tako se u Starom Gradu radi već stoljećima, a to umijeće je zaštitilo i Ministarstvo kulture te je pripremanje paprenjaka 2008. godine postalo nematerijalno kulturno dobro. Gospođa Tudor danas je jedina koja i dalje slijedi tradicionalnu recepturu i paprenjake za prodaju radi ručno umjesto s kalupima.
– Za ručnu izradu potrebna su mi dva, dva i pol sata, dok je sama priprema, od prvog do posljednjeg koraka, cjelodnevni postupak – kaže Vinka Tudor, koja je u izradi te starogradske delicije postala toliko dobra da je prozvana i “kraljicom paprenjaka”. Ona ipak tu titulu ne voli jer, kaže, nema dovoljno godina u rukama.
– Tek pet godina ih radim samostalno, sve ovo vrijeme prije sam samo pomagala mami i noni. Radije volim reći da sam princeza – kroz smijeh govori ova slastičarka, koja odnedavno svoje tradicionalne paprenjake i druge hvarske delicije radi za goste zagrebačkog Juice Boxa. To da je trenutačno u Zagrebu, odnosno u Hrvatskoj, za njezine je sugrađane na moru još uvijek nepoznanica s obzirom na to da je prije pet mjeseci napustila Lijepu Našu u potrazi za boljim životom u Norveškoj. Zbog problema s birokracijom nije joj pošlo za rukom da u svojoj rodnoj zemlji otvori vlastitu slastičarnicu pa je sreću odlučila potražiti u inozemstvu.
– Zaposlila sam se kao slastičarka u jednom restoranu u gradu Porsgrunnu i tamo sam živjela dok prije nekoliko tjedana nisam dobila ponudu Jurice Jurića i Nataše Poljak iz Juice Boxa da radim svoje paprenjake u Zagrebu, i to od organskih namirnica. I kako onda Hrvatskoj ne bih dala drugu šansu? – govori Vinka, koja priznaje da je dodatni razlog za povratak taj što joj je nedostajao mediteranski i hrvatski način života.
– Kad se rodiš kao Mediteranac, zauvijek to i ostaješ. Norvežani su vrijedni ljudi, ali nisu toliko veseli kao Hrvati niti se znaju družiti kao mi. Kod njih nema dnevnih ispijanja kava, to mi je falilo – objašnjava Tudor, koja snove o vlastitoj slastičarnici ipak nije zaboravila.
Za savršene paprenjake najbitnije je imati domaći šafran, kojeg na Hvaru i jadranskim otocima ima na pretek, a u svom vrtu ima ga i Vinka. Ključni sastojci su i domaći prošek te maslinovo ulje
– San mi je imati obrt u rodnom gradu, među svojima, ali nije mi bitno ako se ostvari i na drugom kraju zemaljske kugle – kaže kraljica paprenjaka, koja u međuvremenu s nama razgovara o detaljima pripreme ove fine slastice. I dok nam objašnjava koliko je potrebno brašna, kako se miješa med i oblikuju kuglice za buduće paprenjake, ruke Vinke Tudor u zraku rade kao da upravo pred sobom ima sve potrebne sastojke. Teško joj je, kaže, govoriti o normativima jer sve radi “odokativno”.
– Sve je u rukama, ali i iskustvu. Najbolje se uči kad gledaš, pipneš, osjetiš tijesto. Tada jednostavno znaš kakva je konzistencija potrebna za oblikovanje najboljih paprenjaka – kaže Tudor i dodaje da je za savršene paprenjake najbitnije imati – domaći šafran. Najskupocjeniji je to i najvredniji sastojak ovog specijaliteta, kojeg na Hvaru i jadranskim otocima te obali ima na pretek, ali je u ostatku Hrvatske rijedak. Šafran u svom vrtu uzgaja i Vinka Tudor.
– Ako imaš i nekoliko lukovica, imaš bogatstvo – objašnjava Tudor i dodaje da su domaći prošek i maslinovo ulje također među ključnim sastojcima za specifičan okus.
– Prošek je od sestrina muža, a ulje je isto s otoka – kaže. Bitan je, dodaje, i poseban pleh bez rubova na kojem se paprenjaci lakše oblikuju te se potom na njima i peku, pa tako kod kuće ima četiri kojima se koristi samo u tu svrhu. Sve je to po tradiciji koju ona od srca želi sačuvati s obzirom na to da se “paprenjoki” na Hvaru pripremaju barem od 16. stoljeća, a prvi pisani trag ostavio je Petar Hektorović u svojem spjevu “Ribanje i ribarsko prigovaranje” iz 1566. godine.
– U prošlosti su paprenjaci bili jako skup kolač po sastojcima, pa se radio samo za plemstvo ili u nekim jako svečanim prigodama. Mogle su ga raditi samo obitelji koje su bile dobrostojeće – objašnjava V. Tudor, u čijoj su obitelji paprenjaci i danas neizostavni dio svake fešte. A kako bi tradiciju očuvala, mališanima je s Hvara na radionicama pokazivala kako ispeći ovu slasticu.
– I moram priznati da sam bila šokirana njihovim oduševljenjem, i to pozitivno. Ne moramo se brinuti za budućnost paprenjaka – zaključuje Vinka.
