Prije točno 35 godina, u Pakracu se počela pisati novija hrvatska povijest. Hrvatska policija porazila je u akciji provedenoj 2. ožujka 1991. pobunjeničke srpske snage te vratila Policijsku postaju Pakrac i Općinu u okrilje Republike Hrvatske. Bio je to prvi oružani sukob hrvatskih snaga i pobunjeničkih srpskih formacija koji se u Pakracu, tako i ove godine, obilježava i kao početak Domovinskog rata.
Tome je prethodila sjednica Skupštine općine Pakrac, gdje je donesena odluka dijela odbornika o pripajanju te općine Srpskoj Krajini. Takvu odluku promptno je poništio Ustavni sud RH što je izazvalo žustre reakcije srpskih ekstremista i pobunjenika. Potom je 1. ožujka u pakračkoj policijskoj postaji prema naredbi njihova zapovjednika Jove Vezmara razoružano 16 policajaca Hrvata, s policijske postaje skinuta je hrvatska zastava i postavljena je zastava Republike Srbije. Među razoružanim hrvatskim policajcima bio je i Stipan Grgić.
– Sve su nas pozvali na sastanak i rekli da je odluka Skupštine općine Pakrac da se stanje vrati na 1990. godinu, odnosno da se postaja vrati na brojno stanje koje je tada imala i da se skinu hrvatska obilježja. Rekli su da se onaj koga prozovu ustane, ostavi naoružanje i ide kući. Kako je u međuvremenu u našu postaju došlo policajaca iz Knina, Drniša i okolice među kojima je bilo i pripadnika srpske nacionalnosti, očekivao sam da će oni biti prozvani. Vrlo brzo shvatio sam da je to ustvari atak na hrvatske policajce. Kada su me prozvali, usprotivio sam se i rekao da ne dam oružje. Tada je nastala pomutnja te su uperili snajpere prema meni. Tim činom uspio sam dati priliku nekim mojim kolegama da kriomice uzmu nešto od naoružanja – prisjetio se Grgić.
U pobunu se uključila i JNA koja je poslala svoje tenkove iz Bjelovara koji su tu večer prošli kroz Lipik i Pakrac kako bi demonstrirali svoju moć. Ubrzo su pobunjeničke srpske snage prema kninskom receptu "balvan revolucije" zapriječile prilaske Pakracu zaprekama i postavile punktove iz kojih su djelovali iz strojnica, posebno s brda Kalvarija iznad Pakraca. Milan Kovačević iz Levinovca krenuo je tog jutra, početkom ožujka 1991. oko 3.30 sati, kod brata u lov, no zaustavljen je na ulasku u Pakrac gdje je i ranjen.
- Na barikada me dočekalo desetak naoružanih civila. Zaustavili su me, pretresli mi auto, našli vozačku pušku i savjetovali da se vratim. Potom su me pitali jesam li HDZ-ovac. Odgovorio sam im da jesam, a oni su, psujuću mi, rekli da takve oni trebaju. Prijetili su mi, i dok sam se vraćao u automobil, začuo sam pucanj i osjetio da sam pogođen. Teško ranjen, vozio sam se prema Daruvaru. Poslije sam na cesti sreo četvoricu mladića koji su me odvezli u Dom zdravlja Daruvar. Poslije sam operiran u Virovitici, a utvrđeno je da sam s tri metka ranjen u trbuh dok mi je jedan metak okrznuo glavu – ispričao je Kovačević za Večernji list, koji je tada iz dana u dan izvještavao o dramatičnim događanjima u Pakracu.
"Sporadični rafali iz automatskog oružja razlijegali su se sinoć s raznih krajeva Pakraca praćeni lakšim pojedinačnim eksplozijama. Mnogi su građani, u strepnji pred noćnom neizvjesnošću, napustili grad tražeći smještaj kod udaljenih rođaka i prijatelja ili u vikendicama na obroncima Papuka. Oni koji su ostali u gradu uglavnom su odlučili da u stanovima ne pale svjetla, bojeći se mogućih zalutalih metaka, pa je grad praktički zamračen, osim što svijetli ulična rasvjeta. Oko SO Pakrac razmještene su brojne jedinice MUP-a Hrvatske. Policijska postaja očito je cilj napada terorista iz mraka, sudeći po tome što je većina pucnjeva usmjerena na zgradu i prostor oko postaje, koju teroristi žele ponovno osvojiti. Rafalima je ‘izrešetano’ nekoliko vozila MUP-a, a sinoć su ranjena i dva policajca MUP-a", pisao je tada Večernji list.
Naime, nakon vijesti o preuzimanju policijske postaje koja je munjevitom brzinom doputovala u Zagreb, politički vrh reagirao je protuakcijom. U okolnostima ondašnje brzorastuće napetosti, u okruženju prijetnji i sve češćih terorističkih aktivnosti pobunjenog dijela srpskog pučanstva koje je štitila JNA, prva točka obrane Republike Hrvatske i jedina organizirana oružana formacija za suprotstavljanje sve militantnijem neprijatelju bila je policija.
U Pakrac je pristigla posebna jedinica policije iz Policijske uprave Bjelovarsko-bilogorske Omege pod zapovijedanjem Hamdije Mašinovića, Mirka Kirina i Miralema Alečkovića, kao i specijalci iz Rakitja, pod zapovjedništvom Josipa Lucića, sa snagama 2. i. 4. satnije, kojima su zapovijedali Jozo Milićević i Marijan Mareković, te snage 1. satnije pod zapovijedanjem Zdravka Andabaka. Stigla je i posebna jedinica policije Pionirski grad iz Dubrave, pod zapovijedanjem zapovjednika satnije Gorana Kljajića, posebna jedinica policije Kumrovec, kojom je zapovijedao Neven Martić i, dakako Antiteroristička jedinica (ATJ) Lučko kojom je zapovijedao Marko Lukić te Antiteroristička jedinica Sljeme, u sklopu ATJ Lučko, pod zapovjedništvom Slavka Butorca.
Jedinice za posebnu namjenu MUP-a iz Bjelovara dolaze u Pakrac oko 6 sati 2. ožujka 1991. uklanjajući barikade sa svih ulaza u Pakrac i u munjevitoj akciji vraćaju policijsku postaju u nadležnost hrvatske države. Na vijest o dolasku specijalne policije, pobunjeni srpski policajci povukli su se u obližnja brda. Dolazi do oružanog sukoba hrvatske policije i pobunjenih Srba: oko 9 sati počinje kratkotrajna pucnjava s okolnih brda po gradu i po policijskoj postaji na koju policajci odgovaraju. Oko 18 sati u Pakrac dolaze dva autobusa sa specijalcima na koje je zasuta snažna puščana paljba s položaja na okolnim brdima te iz strojnice s tornja pravoslavne crkve. Policija je uzvratila paljbu te se situacija nakon toga smirila.
Ranjena su tri redarstvenika, a u toj akciji zarobljena su 32 pobunjena policajca. Pobunjeni srpski policajci sprovođeni su u Bjelovar, a u gradu je ponovno vraćen javni red i mir. Uspješna akcija snaga hrvatske policije u Pakracu na simboličan način označena je i podizanjem hrvatskog simbola, hrvatske zastave na zgradi Policijske postaje Pakrac i zgradi općine Pakrac. Imenovan je novi zapovjednik PP Pakrac Stjepan Kupsjak.
S ciljem smirivanja situacije u Pakracu je 3. ožujka 1991. održan sastanak na kojem su iz Beograda vojnim helikopterom stigli članovi Predsjedništva SFRJ Nenad Bućin i Bogić Bogićević te savezni sekretar za unutrašnje poslove Petar Gračanin. Hrvatski tim predstavljali su predsjednik Vlade RH Stjepan Mesić, ministar unutarnjih poslova RH Josip Boljkovac i potpredsjednik Vlade RH Milan Ramljak. Na sastanku su još sudjelovali komandant V. vojne oblasti general-pukovnik Konrad Kolšek te predstavnici lokalnih vlasti.
Franjo Tuđman u otvorenom pismu Predsjedništvu tadašnje Jugoslavije u tom trenutku piše: "U svezi događaja od 1. ožujka 1991. godine u Pakracu, imamo dokaze da su u pripremi svih zbivanja koji su kulminirali s razoružavanjem policijskih pripadnika hrvatske nacionalnosti u Policijskoj stanici, sudjelovali visoki oficiri JNA. Zbog toga smatram nužnim da Predsjedništvo SFRJ u donošenju odluka ima u vidu da imamo u rukama dokaze, koje ćemo ako ustreba podastrijeti javnosti."
Grad je ostao pod nadzorom hrvatske policije, koja je nakon smirivanja situacije povučena iz Pakraca 18. ožujka. Tako je srpska pobuna u Pakracu okončana, no to je bio samo prividni mir jer su se aktivnosti pobunjenih Srba još više intenzivirale te Pakrac i Lipik nisu mogli živjeti mirnim životom. No nakon akcije hrvatske policije u Pakracu u javnosti se ustalio i poznati ratni slogan za njezina djelovanja: "Jake snage MUP-a". Svaka vijest o djelovanjima počinjala je tim sloganom, a ostaju u povijesti Domovinskog rata zapamćene kao snaga koja je iznijela prvi i najteži teret obrane Pakraca, Plitvičkih jezera i Hrvatske.
FOTO Tajno oružje iz arsenala SAD-a korišteno po prvi put: Pogledajte koji je projekti lansiran na Iran
Otvori KEKS Pay
Ja mislio neka obljetnica početka privatizacije!