Gradnja novog stadiona u Maksimiru nije samo sportsko pitanje, to je ujedno i test urbanističke ambicije grada. Pitanje koje se pritom nameće nije trebamo li novi stadion, nego znamo li iskoristiti rijetku priliku da jedan projekt postane poluga šire urbane, društvene i identitetske promjene Zagreba. U gradu koji se mijenja sporo i oprezno, ovo je trenutak u kojem se odlučuje hoće li Maksimir ostati problem ili postati rješenje.
Problem Maksimira nikada nije bio samo stadion. Problem je izostanak dugoročne vizije i kontinuiteta u urbanističkom planiranju. Novi stadion ne može i ne smije biti izoliran objekt okružen asfaltom, improviziranim parkiralištima i prometnim čepovima. Riječ je o prostoru koji se proteže od Maksimirske šume na sjeveru do željezničke pruge na jugu – o iznimno vrijednoj urbanističkoj osi koja već desetljećima čeka jasno oblikovanu ideju. Promet, pješačke veze, javni trgovi, zeleni koridori, sportski i kulturni sadržaji koji žive svih 365 dana u godini trebali bi biti sastavni dio tog zahvata. Stadion može biti njegov motor, ali samo ako je dio promišljene cjeline.
ANALIZA DRAŽENKA MAMIĆA
Ovo je prilika generacije: može li Maksimir biti sportski Guggenheim
Gradovi se često pamte i prepoznaju po građevinama koje su u trenutku svog nastanka bile kontroverzne, skupe ili neshvaćene, a poslije su postale njihovi simboli. Sydney se danas ne može zamisliti bez Opere, Pariz bez Eiffelova tornja, Barcelona bez Gaudíjevih djela...
Komentara 1
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
...zaista je lijepo vidjeti ovako afirmativan članak, pisan sa puno osjećaja i poznavanja problematike... može li Maksimir biti sportski Guggenheim... predivno rečeno, pa i mora biti, razlozi su jasni... radi se o mega građevini, velikog formata, i izuzetnog značaja, kao prostorni element, tako i kao mjesto urbanog i sportskog života i okupljanja, pa traži i svoj balans, ugodne vizure i smještaj... a sam je i mjesto predstavljanja svijetu naše Hrvatske, Stadion je i kulturološko i civilizacijsko pitanje jedne države, i našeg predstavljanja svijetu kao jedne od vodeće svjetske nogometne zemlje, slobodno kažem i viceprvaka svijeta... nogomet je danas postao i od velikog globalnog uticaja i predstavljanja... uz današnji i tehnološki razvijen način života, nogomet se kao najpopularniji sport toliko izdigao tako da su Stadioni nužno postali Arene, dakle centri sa puno garaža, trgovina, restorana, barova, kina, zatvorenih i grijanih tribina, idealnih terena, velikih popratnih ekrana, a to sve danas preduvjetuje dolazak navijača, odnosno obiteljski i prijateljski cjelodnevni provod i potrošnju, sve popraćeno sa navijačkim uzbuđenjem i zabavom, dakle ostvarenje uvjeta koji donose puno veću ugodu i doživljaj, te i sami prestiž nego gledanje doma pred TV-om, zato nam je nužno potrebna u glavnom gradu takva nogometna Arena... o prezentiranju Hrvatske u svijetu i postizanju uvjeta za još bolji napredak ne treba niti govoriti...