Još krajem 1980-ih, mnogo prije nego što je postao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Donald Trump je u jednom intervjuu dao naslutiti kako razmišlja o geopolitici i globalnoj moći. U razgovoru s britanskim novinama, tada poznat prvenstveno kao uspješan njujorški poduzetnik u sektoru nekretnina, Trump je govorio o mogućnosti da se jednog dana kandidira za predsjednika i obećao da će Americi vratiti „poštovanje” na svjetskoj sceni.
U istom intervjuu, kako je kasnije podsjetio britanski Telegraph, Trump je iznio i vrlo oštre stavove prema Iranu. Govorio je o mogućem napadu na otok Harg, strateški važnu točku u Perzijskom zaljevu, što je tada zvučalo kao usputna i pomalo neobična opaska. No gotovo četiri desetljeća kasnije, ta izjava dobiva novo značenje u kontekstu aktualnih geopolitičkih napetosti. Otok Harg nalazi se oko 25 kilometara od iranske obale u Perzijskom zaljevu. Iako je riječ o relativno malom i sušnom komadu vapnenačkog tla, njegova važnost za Iran je ogromna. Naime, ondje se nalazi glavni iranski naftni terminal kroz koji prolazi čak oko 94 posto iranskog izvoza sirove nafte. Upravo zbog toga Harg predstavlja ključnu ekonomsku arteriju iranskog režima. Većina tankera koji ondje ukrcavaju naftu odlazi prema azijskim tržištima, posebno prema Kini, koja je jedan od najvećih kupaca iranske energije.
Prema analizama koje navodi Telegraph, u političkim i vojnim krugovima sve se više spekulira da bi kontrola nad tim otokom mogla biti jedan od glavnih strateških ciljeva eventualne američke operacije protiv Irana. Zauzimanje Harga imalo bi ogromne posljedice. Iran bi praktički izgubio mogućnost izvoza nafte, ključnog izvora državnih prihoda. Budući da prihodi od nafte čine približno 40 posto iranskog državnog proračuna, takav potez značajno bi ograničio financijsku moć vlasti u Teheranu. Američki dužnosnici tvrde da bi cilj bio oduzeti kontrolu nad velikim energetskim resursima onima koje Washington smatra prijetnjom. Time bi se stvorio snažan politički pritisak na iranski režim bez potrebe za velikim kopnenim vojnim operacijama na samom iranskom teritoriju.
Još jedan razlog zbog kojeg je Harg toliko važan jest njegova blizina Hormuškom tjesnacu, jednom od najvažnijih energetskih koridora na svijetu. Kroz taj prolaz prolazi približno petina svjetskog izvoza nafte i velik dio globalne trgovine ukapljenim plinom. Stručnjaci smatraju da bi kontrola nad Hargom Sjedinjenim Državama dala snažnu geopolitičku prednost. Osim pritiska na Iran, Washington bi dobio dodatni utjecaj i nad velikim energetskim tokovima koji opskrbljuju Aziju, uključujući Kinu.
Otok Harg već je bio meta napada u prošlosti. Tijekom iransko-iračkog rata 1980-ih iračko zrakoplovstvo teško je oštetilo naftnu infrastrukturu na otoku. Nakon rata terminal je obnovljen, ali njegova geografska izolacija i dalje ga čini relativno ranjivim. Zanimljivo je da ideja o zauzimanju Harga nije nova. Tijekom iranske talačke krize 1979., kada su iranski studenti zarobili 52 američka diplomata, savjetnici američkog predsjednika Jimmyja Cartera također su razmatrali sličnu opciju. Plan je na kraju odbačen jer se smatrao previše riskantnim.
Iako bi takva operacija mogla dati Washingtonu snažan politički adut, analitičari upozoravaju da bi kratkoročne posljedice bile dramatične. Energetska tržišta vjerojatno bi reagirala velikim rastom cijena nafte i plina, a globalna trgovina energentima mogla bi doživjeti ozbiljne poremećaje. Postoji i bojazan da bi Iran, u slučaju gubitka kontrole nad otokom, mogao sabotirati vlastitu infrastrukturu kako bi spriječio protivnika da je koristi, što bi dodatno produbilo energetsku krizu. Neki analitičari tvrde da bi kontrola nad tim otokom mogla biti jedna od najvažnijih „geopolitičkih akvizicija“ na svijetu. Kako navodi Telegraph, zauzimanje samo nekoliko četvornih kilometara zemlje moglo bi imati golem utjecaj na globalnu politiku, energetiku i ravnotežu moći na Bliskom istoku.
Otvori KEKS Pay
Zar se na fakultetima Zagrebackog Sveucilista vise ne uci povijest? Koliko se sjecam 1987 Predsjednik Reagan je provodio operaciju pracenja i zastite tankera od Kuwaita kroz Hormuski tjesnac. Americka mornarica je provela operaciju: Bogomoljka kojom je kaznila Iran za sabotiranje medunarodnog plovnog puta pomorskim minama. Jedna od postavljenih mina je ostetila americku fregatu. Amerikanci su vrlo brzo potom naplatila racun Iranu za pokusaj blokade mrdunarodnog plovnog puta potopivsi gotovo dolovinu brodovlja iranske mirnarice plus dvije platforme za busenje i eksploataciju nafte. Otok Kharg je tada jednako kao i danas glavni terminal za izvoz nafte. Kao u ovom ratu niti tada Kharg nije napadnut makar nitko na svijetu a narocito ne Iran ne bi moga obraniti taj otok od gnjeva americke mornarice. Stara vojna strategija kaze da se u vojnom kaznjavanju protivniku nikada ne unisti sve nego se uvijek nesto ostavi netaknuto da neprijatelj ima radi necega strahovati! Zato su sada Iranci odustali od daljnje b;okade Hormuza jer im je prije dva dana Trump porucio: Nafta mora prolaziti ili dolazi kazna! Zna se sta je kazna: Unistenje Kharga a unisteni terminal znaci da Iran najmanje dvije godine nebi mogao izvesti hamper nafte! Prema tome Trump je ponovo pobjedio! Nafta ce prolaziti, cjena nafte ce pasti na oko 60 dolara makar neki blize zaljevskim drzavama koje je Iran napao bez razloga govore da bi cjena nafte na svjetskom trzistu mogla biti i 50 dolara ili cak nesto manje!