Dok ulaganje u obrazovnu infrastrukturu u Hrvatskoj uistinu doživljava pravu renesansu, pa će do kraja desetljeća biti potrošeno 3,2 milijarde eura da bi nam djeca imala moderno opremljene učionice i kabinete, loptala se u novim školskim sportskim dvoranama i išla na nastavu u jednoj smjeni, razredi su sve pustiji jer nas je sve manje pa je sada u osnovnim školama u prosjeku jedan nastavnik na svega jedanaest đaka. Nastavu u ovoj školskoj godini u osnovnim i srednjim školama pohađa oko 450 tisuća učenika, što je gotovo 43 tisuće manje nego prije deset godina. U prvi je razred osnovne jesenas krenuo 36.481 prvašić, a iz godine u godinu evidentira se sve više polaznika s teškoćama u razvoju.
Sad ih je u prvim razredima 1384. Njih 263 nastavu pohađa po redovitom programu, uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke. Povećava se i broj pomoćnika u nastavi pa ih je u osnovnim i srednjim školama ukupno 4597, odnosno oko sedam stotina više nego lani. Istodobno, zabilježeno je i 4670 slučajeva odgode upisa u prvi razred osnovne škole, što čini oko 11,3 posto ukupnog broja djece dorasle za polazak u školu. Drugim riječima, na državnoj razini gotovo svaki deveti budući prvašić nije sjeo u školske klupe s generacijom kojoj prema dobi pripada. Situacija je još alarmantnija na području Koprivničko-križevačke i Međimurske županije, u kojima je odgodu dobilo gotovo svako sedmo dijete, te Splitsko-dalmatinske, Grada Zagreba i Karlovačke županiji, gdje je upis odgođen svakomu osmom djetetu.
I dok je tekuća školska godina prva u kojoj su svi učenici osnovnih škola upisani putem online sustava Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, koje navodi da stoga o broju odgoda za protekle godine "ne raspolaže preciznim informacijama", brzinsko "guglanje" otkriva kako se iz godine u godinu ta brojka povećava. Hoće li se trend nastaviti i u novoj školskoj godini, znat će se nakon završetka upisa u prve razrede koji su u tijeku.
Karlo Sigetić, pomoćnik pročelnice Službe ureda župana, navodi kako su najčešći razlozi za odgodu upisa u prvi razred u Koprivničko-križevačkoj županiji (u kojoj ih je u školskoj godini 2025./2026. bilo i najviše – 13,89 posto) oštećenja jezično-govorne glasovne komunikacije i specifične teškoće u učenju te postojanje više vrsta i stupnjeva teškoća u psihofizičkom razvoju. Što se tiče škola kojima je osnivač Grad Koprivnica, viša savjetnica za informiranje i odnose s javnošću u gradu Ivana Ledinski Cvetković objašnjava kako su najčešći razlozi emocionalna nezrelost, često praćena lokomotornim nemirom, nerazvijene predvještine te nedovoljno poznavanje hrvatskog jezika kod djece pripadnika nacionalnih manjina, osobito romske.
– Među razlozima za odgodu upisa jesu i razvojne teškoće, poput poremećaja iz spektra autizma i intelektualnih teškoća, kao i zdravstvene teškoće, koje utječu na spremnost djeteta za polazak u školu – dodaje.
Nives Kolarić Strah, pročelnica u Međimurskoj županiji, u kojoj je u ovoj školskoj godini upisano 1200 učenika, dok je za njih 180 početak škole odgođen, kaže da je kod njih u posljednjih pet godina broj odgoda u odnosu na broj učenika gotovo identičan.
– Stručno povjerenstvo škole predlaže Upravnom odjelu odgodu upisa u I. razred osnovne škole na temelju neposrednog pregleda i dostavljene dokumentacije o psihofizičkom stanju djeteta kad bi odgoda pozitivno utjecala na djetetov psihofizički razvoj. Najčešći razlozi odgode upisa u prvi razred jesu emocionalna i psihofizička nezrelost djeteta – navodi Kolarić Strah, a iz Grada Čakovca objašnjavaju pak kako su odgode, osim sa socioemocionalnom nezrelošću djece, bile povezane i s njihovom nezainteresiranošću za školu, težim odvajanjem od roditelja i nedovoljnom suradljivošću djeteta, kratkotrajnom pažnjom i usmjerenošću na zadatke, nedovoljno razvijenim predvještinama pisanja i čitanja, predmatematičkim vještinama, nezrelom grafomotorikom, usporenim jezično-govornim razvojem, odnosno općom pedagoškom nepripremljenošću djeteta za školu.
– Nakon 41 godine rada u razrednoj nastavi, mogu reći da se generacije mijenjaju. Djeca danas često dolaze u školu s manjom razinom emocionalne zrelosti i slabijim predvještinama za učenje. Tomu pridonose brojni čimbenici kao što su pretjerana izloženost digitalnim tehnologijama, manjak čitanja i razgovora u obitelji, ali i promijenjeni odgojni stilovi. Sve je više djece s ograničenim rječnikom, slabijim grafomotoričkim vještinama i teškoćama u početnom čitanju i pisanju. Neka djeca prije polaska u školu nikada nisu bila u knjižnici niti imaju vlastitu slikovnicu. U trećem razredu još ima onih koji ne znaju izrezati jednostavan oblik po nacrtanoj liniji, što je nekada bilo nezamislivo. Ne čudi stoga što je sve više djece s dijagnosticiranim teškoćama već pri upisu u školu. Velik dio početnih teškoća zapravo proizlazi iz emocionalne nezrelosti. Roditelji ponekad i sami potiču odgodu, svjesni da dijete još nije spremno. Vjerujem da većina to čini iz želje da zaštiti dijete iako ponekad postoji i potreba da se odgodi suočavanje s mogućim izazovima – kaže Đurđica Krtanjek, učiteljica razredne nastave OŠ Franje Serta iz Bednje te predsjednica Udruge učitelja razredne nastave "Zvono" i predsjednica stručnog povjerenstva koje odgode i predlaže pa na osnovi te procjene, kao i medicinske i druge dokumentacije, nadležno upravno tijelo županije, odnosno gradski ured, rješenje i donosi.
Dijete na odgodu upisa ima pravo samo jednom. – Važno je naglasiti da odgode nisu neutemeljene. Rijetki su slučajevi u kojima roditelj, primjerice zbog pretjerane zaštitničke brige, traži odgodu iako dijete jest spremno za školu. Djeca jednostavno nisu dovoljno zrela, osobito emocionalno. Sve je više djece koja se teško odvajaju od roditelja, boje se novih situacija, plačljiva su i nesigurna. To govori i o promjenama u obiteljskim odnosima i odgojnim stilovima. Djeca su od najranije dobi izložena digitalnim uređajima, sve se manje kreću, a poznato je da je kretanje izravno povezano s razvojem govora, mišljenja i opće kognicije. Sjedilački način života postao je pravilo. U godinu dana odgode, roditelji mogu poticati razvoj motorike, ograničiti vrijeme pred ekranima, omogućiti djetetu više kretanja, igre i aktivnosti rukama. I napreduju oni u tih godinu dana, ali često još nisu na razini vršnjaka kakva se nekada podrazumijevala.
Općenito, sve je više ljevoruke djece, hvat olovke često im je nepravilno razvijen, a fina motorika slabija. Osim toga, djeca su opreznija, ali i nespretnija. Previše ih štitimo, bojimo se da će pasti, ogrebati se, udariti. A dijete mora pasti, mora trčati, penjati se, istraživati. To je dio zdravog razvoja. Možda smo, u želji da ih zaštitimo, ponekad otišli predaleko. Djeci je potrebno iskustvo, kretanje, igra i samostalnost jer bez toga nema ni zrelosti za školu – kaže Vesna Auer Gregor, psihologinja u OŠ "Braća Radić" u Koprivnici.
Što se tiče povećanog broja djece s teškoćama te shodno tome i njihovih pomoćnika u nastavi, ova profesorica psihologije objašnjava da su razlozi višestruki. Naime, sve je više održavanih trudnoća, prijevremenih poroda i rizičnih čimbenika u ranom razvoju. Djeca koja prije dvadesetak godina možda ne bi preživjela, danas preživljavaju, ali poslije mogu imati određene razvojne posljedice koje se često uoče tek za polaska u školu.
– U posljednjih od pet do deset godina znatno je porastao broj djece s poremećajima iz spektra autizma, osobito visokofunkcionalne djece koja se uključuju u redovite škole. U takvim je slučajevima pomoćnik u nastavi često nužan. Prije su postojale jasnije granice između redovitih i posebnih škola. Danas se sve više djece s različitim teškoćama uključuje u redoviti sustav. Govorimo i o disleksiji, disgrafiji, ADHD-u i drugim teškoćama za koje znamo da imaju neurološku podlogu. U anamnezama djece sa specifičnim teškoćama učenja često nalazimo podatke o rizičnoj trudnoći, prijevremenom porodu ili drugim komplikacijama u ranom razvoju – tumači Auer Gregor.
– Zašto je baš naša županija pri vrhu po broju odgoda, teško je reći. Možda djecu bolje prepoznajemo i dijagnosticiramo teškoće – dodaje. Četvrta jedinica lokalne samouprave po broju odgoda upisa u prve razrede jest Grad Zagreb (iz treće, Splitsko-dalmatinske županije, odgovor nismo dobili), iz čije nam Službe za informiranje i medije odgovaraju kako se najčešći razlozi odgode polaska u školu na ovom području odnose na zdravstveno stanje i/ili socioemocionalnu nezrelost djeteta.
– Odgoda se može predložiti ako dijete s većim teškoćama u razvoju treba intenzivnu rehabilitaciju u nadolazećem razdoblju. Također, kod djece kod koje je planirana terapija zbog zdravstvenih teškoća koja bi, u slučaju polaska u prvi razred, rezultirala velikim brojem izostanaka. Odgoda se predlaže i za djecu koja nisu postigla odgovarajući stupanj razvoja govora i jezika, socioemocionalne zrelosti ili spretnosti fine motorike. Riječ je dakle o razvojnim aspektima koji djetetu mogu otežavati sudjelovanje u školskim aktivnostima na očekivanoj razini – navode.
Nerazvijenost predvještina za učenje, čitanje i pisanje – grafomotorika, govorno-jezične teškoće, smetnje pažnje i koncentracije – socijalno emocionalna nezrelost te, manjim dijelom, veće zdravstvene teškoće, razlozi su odgoda upisa u prve razrede na području Karlovačke županije, u kojoj peto mjesto po broju odgoda "drže" škole izvan samog Karlovca jer je broj odgoda u gradu veći od županijskog prosjeka. Preciznije, u školskoj godini 2025./2026. evidentirana je bila 61 odgoda, za 409 prvašića. Odnosno, na nastavu u Karlovcu nije krenulo oko 15 posto generacije.
– Članovi povjerenstva sudjeluju u donošenju odluke, ali završnu, odlučujuću riječ ima liječnik koji svojim potpisom odobrava ili odgađa upis u prvi razred. Sve odluke o odgodi temelje se na provedenom postupku pregleda prije upisa u prvi razred. A sve je više djece koja na liječnički pregled dolaze s postojećom medicinskom ili stručnom dokumentacijom, poput nalaza psihologa i logopeda. Na temelju provedene dijagnostike ili terapijskog rada, ti stručnjaci često preporučuju odgodu upisa. Nažalost, takvih je slučajeva sve više – kaže učiteljica iz Bednje Đurđica Krtanjek.
Kada djeca nakon godinu dana krenu u prvi razred, ne znači nužno da nastavljaju školovanje po prilagođenom programu. Ako su roditelji spremni prihvatiti preporuke stručnjaka i tijekom te godine intenzivno raditi s djetetom uz logopedsku terapiju, psihološku podršku i jačanje emocionalne zrelosti, napredak može biti znatan. Jer godina dana u razvoju djeteta doista znači puno i u tom se razdoblju može mnogo toga postići.
U slučaju da su teškoće takve prirode da se ne mogu bitno ublažiti terapijom, primjerice kod djece sa smanjenim sposobnostima ili ozbiljnijim razvojnim teškoćama, dijete se najčešće upisuje u prvi razred uz početno praćenje. U prvom se razredu, prema potrebi, pokreće postupak utvrđivanja primjerenog oblika školovanja. Najčešće je riječ o individualiziranom pristupu jer se želi dati prilika djetetu, roditeljima i učitelju da se procijeni je li riječ o prolaznim teškoćama povezanima s emocionalnom nezrelošću ili o trajnijim teškoćama koje zahtijevaju prilagodbu programa. Prilagodba sadržaja rjeđa je i najčešće se odnosi na djecu s invaliditetom ili težim dijagnozama. U praksi je najčešća individualizacija, a zapravo je ona danas postala gotovo pravilo. Učitelji nastoje svakom djetetu omogućiti da napreduje svojim tempom i postigne svoj maksimum.
Što se tiče suradnje roditelja, većina je spremna čuti mišljenje stručnjaka i prihvatiti pomoć. Učiteljica Krtanjek kaže da se u javnosti često ističu negativni primjeri pa se stvara dojam da su takvi roditelji većina, no tvrdi da to nije tako. Ipak, postoje roditelji koji teško prihvaćaju da njihovo dijete ima određene teškoće. Upravo je s njima rad najzahtjevniji jer oduzima mnogo vremena i energije.
– Tijekom svoga ministarskog mandata sjećam se jednog roditelja koji je jako burno reagirao na odluku o odgodi upisa. Inzistirao je na razgovoru jer je to doživio kao veliku nepravdu i gotovo sramotu. Objasnili smo mu da nije riječ ni o kakvom porazu, nego o prilici da dijete u godinu dana sazre. Djeca se razvijaju različitim tempom i jedna dodatna godina može puno značiti, osobito kod govornih poteškoća, fine motorike ili socijalizacije – kaže znanstvenica i bivša ministrica znanosti, obrazovanja i mladih profesorica Blaženka Divjak te dodaje kako je društvo danas osjetljivije na potrebe djece, ali i spremnije osigurati podršku.
– Prije dvadesetak godina niste ni imali mogućnost imati pomoćnika u nastavi u mjeri u kojoj je to danas slučaj. Postojale su redovite i specijalne škole, i to je bilo to. Danas je naglasak na integraciji djece u redovite razrede, što je, prema mišljenju stručnjaka, izuzetno važno za njihovu socijalizaciju i kasniju samostalnost. No, takva integracija često zahtijeva dodatnu potporu – objašnjava. Blaženka Divjak ističe kako porast broja pomoćnika u nastavi i odgodu upisa u prvi razred treba promatrati u širem kontekstu, od bolje dijagnostike do promjena u načinu odrastanja djece.
– Fina motorika i socijalne vještine i prije su bile razlozi za odgodu, ali danas se čini da su ti izazovi izraženiji. Pitanje je koliko su djeca spremna na strukturirano okruženje škole, koliko se mogu socijalizirati i slijediti pravila. I prije su roditelji bili zabrinuti zbog gledanja televizije, no djeca su se spontano više igrala vani, padala, penjala se, istraživala... Nekad su i bake i djedovi provodili više vremena s djecom, više se razgovaralo, učile su se norme ponašanja. Djeca su danas više izložena ekranima i manje se igraju vani. Tehnologija sama po sebi nije problem ako je odrasla, odgovorna osoba dozira i kontrolira. Za malu djecu izloženost bi trebala biti minimalna. Djeca bi nam trebala biti u prvom planu, od sigurnog okruženja i kvalitetnih vrtića do poticanja igre, rada rukama i odgovornosti u kući. To su naizgled male stvari, ali dugoročno čine veliku razliku. Ali najlakše je djetetu dati mobitel u ruke, da bude mirno. No, time se ne razvijaju kognitivne sposobnosti. Kada dijete uči, ne razvija samo pamćenje nego i cijeli kognitivni aparat koji mu poslije služi za prilagodbu novim situacijama – kaže Divjak.
Te promjene u odrastanju i odgoju vidljive su u kasnijoj dobi. Bivša ministrica kaže da po svojim studenti vidi da su sve skloniji traženju prečaca pa im često govori da možda ne znaju kako će njihova struka izgledati za deset godina, ali da je sigurno da će, ako razvijaju kognitivne sposobnosti i socijalne vještine, biti prilagodljiviji na te promjene. – To je najveća vrijednost obrazovanja. Umjetna inteligencija i alati poput ChatGPT-ja široko su dostupni i treba ozbiljno razgovarati o pravilima korištenja. Kada varate, ponajprije varate sebe, jer ne razvijate vlastite sposobnosti – naglašava Blaženka Divjak.
Otvori KEKS Pay
