Katolici se još oporavljaju od slučaja koji je potresao ne samo Bosnu i Hercegovinu već i cijeli svijet. U noći s ponedjeljka na utorak, u sitnim noćnim satima, vandaliziran je Gospin kip na Podbrdu u Međugorju. Također je vandaliziran Plavi križ, a vanjski oltar iza župne crkve sv. Jakova je zapaljen. Ljudi u Hercegovini zgroženi su i pitaju se što se moralo dogoditi u čovjeku da ruka koja je, prema svemu sudeći, nekada tražila utjehu u vjeri, sada posegne za mržnjom prema mjestu koje za tolike znači mir.
Za vandalski čin osumnjičen je 31-godišnji Poljak Bartłomiej Włodzimierz Krakowiak, muškarac rođen u Varšavi, koji je uhićen u Cernu kod Ljubuškog i nalazi se u pritvoru. Policija ga sumnjiči da je oskvrnuo glavni Gospin kip na Podbrdu i još jedan manji kip, zapalio vanjski oltar crkve sv. Jakova te ispisao poruke protiv Međugorja, Gospe i vidjelaca na poljskom i engleskom jeziku.
Ono što dodatno uznemiruje jest pitanje tko je taj čovjek i kakav je put prošao od hodočasnika do osumnjičenika. Prema dosad objavljenim informacijama, riječ je o mladom Poljaku koji je ranije pješice išao u Međugorje i u vjeri tražio odgovor na osobnu bol. U jednom od tekstova opisuje se kako se, noseći lijes vlastitog sina, prvi put obratio Bogu, a potom pješice otišao prema Međugorju, koje mu je tada značilo preokret u životu.
Upravo zbog toga mnogi se pitaju je li posrijedi potpuna osobna rastrojenost, duboka psihička kriza ili neka vrsta indoktrinacije i duhovnog sloma u kojem je čovjek koji je tražio Boga završio u mržnji prema onome pred čim je nekada možda klečao. Na ta pitanja sada ne mogu odgovoriti ni emocije ni nagađanja, nego istraga, liječnici i nadležne institucije. Ali javnost ima pravo tražiti odgovor jer je napad bio usmjeren prema simbolima koji nadilaze lokalne okvire.
Međugorje je svjetsko hodočasničko mjesto. Od 1981. godine, kada je šestero djece posvjedočilo da im se na Podbrdu ukazala Gospa, onamo dolaze ljudi iz svih krajeva svijeta, noseći vlastite križeve, bolesti, zahvale, molitve i pitanja. Zato se ovakav čin ne može promatrati izdvojeno, kao puki ispad pojedinca. On je otvorio dublju nelagodu jer pokazuje koliko se brzo u svijetu u kojem živimo bol može pretvoriti u bijes, sumnja u mržnju, a unutarnji lom u napad na svetinju drugoga.
Ipak, odgovor Međugorja ponovno je bio drukčiji od logike onoga koji je napao. Članovi Zajednice Cenacolo odmah su pristupili čišćenju Gospina kipa, dok su se vjernici i hodočasnici nastavili okupljati i moliti i nakon što je kip privremeno bio prekriven. U tome je možda i najvažnija poruka cijelog događaja. Zlo napravi štetu, ostavi ružnu sliku i izazove suze, ali ne može poništiti ono što je nastajalo desetljećima. Ne može poništiti molitve izgovorene na kamenjaru, ne može izbrisati obraćenja, ne može srušiti vjeru onih koji znaju da se na mržnju ne odgovara mržnjom.
Hercegovina će još dugo govoriti o ovome napadu. Govorit će se o osumnjičenom Poljaku, njegovoj prošlosti, motivima, mogućoj rastrojenosti i svemu što ga je dovelo do toga da digne ruku na mjesto molitve. Ali iznad svega ostat će slika Gospina kipa koji je očišćen, vjernika koji su molili i Međugorja koje je još jednom pokazalo da se svetinja ne brani galamom, nego vjerom. A vjera, koliko god bila napadana, ima jednu snagu koju mržnja nikada nije imala – sposobnost da nakon rane ponovno ustane.
FOTO Ovo je muškarac kojeg sumnjiče za vandalizam u Međugorju: Priveli ga u lisicama
Otvori KEKS Pay
