Kako raste vjerojatnost američkog napada na Iran, uz istodobnu mogućnost postizanja dogovora kroz pregovore o nuklearnom programu, Teheran se ubrzano priprema za najteži mogući scenarij, otvoreni vojni sukob sa Sjedinjenim Državama i potencijalno Izraelom. Iako diplomatski kanali još nisu zatvoreni, u iranskom državnom vrhu sve je snažnija procjena da bi pregovori mogli propasti te da bi sigurnosna situacija mogla eskalirati u izravne udare na ključne vojne, nuklearne i političke ciljeve. U takvom ozračju pojačane neizvjesnosti Iran paralelno vodi dvostruku strategiju: javno ostavlja prostor za dogovor, a istodobno ubrzano učvršćuje unutarnju strukturu moći, reorganizira zapovjedne lance i razrađuje planove za kontinuitet upravljanja državom čak i u slučaju atentata na najviše dužnosnike. Posebnu težinu dobiva i potvrđena kupnja ruskog naoružanja, uključujući 500 mobilnih lansera Verba i 2500 raketa 9M336, čime Teheran značajno jača svoju protuzračnu obranu i šalje poruku da računa na mogućnost dugotrajnog, asimetričnog i regionalno proširenog sukoba.
Prema navodima više visokih iranskih dužnosnika, vrhovni vođa ajatolah Hamenei zadužio je Ali Larijanija, jednog od svojih najodanijih i najiskusnijih suradnika, da koordinira ključne političke i sigurnosne procese u zemlji usred rastuće prijetnje sukoba sa SAD-om. U obzir se uzima i scenarij mogućeg atentata na samog vrhovnog vođu, ali i na njegova sina Mojtabu, što dodatno ubrzava aktivaciju kriznih planova. Šest visokih dužnosnika, trojica pripadnika Revolucionarne garde i dvojica bivših diplomata navode da Larijani od početka siječnja praktično upravlja najosjetljivijim segmentima državne politike, osobito nakon izbijanja prosvjeda i zaoštravanja američke retorike.
Larijani, 67-godišnji veteran političke scene i bivši zapovjednik Revolucionarne garde, time je u sjeni preuzeo dio ovlasti koje formalno pripadaju predsjedniku Masoud Pezeshkianu. Pezeshkian, kardiokirurg koji je ušao u politiku s reputacijom umjerenog reformista, suočava se s iznimno složenom godinom obilježenom gospodarskim pritiscima, međunarodnim sankcijama i rastućim sigurnosnim rizicima. No stvarni centar odlučivanja, prema tim izvorima, pomaknut je prema sigurnosnom krugu bliskom vrhovnom vođi ajatolah Ali Hamnei je, navodno, izdao precizne i stroge direktive kojima je uspostavio višeslojni sustav nasljeđivanja. Za svaku vojnu i državnu poziciju koju osobno imenuje određene su četiri razine potencijalnih nasljednika, a svim zapovjednicima naloženo je da predlože do četiri imena koja bi u kriznim okolnostima mogla odmah preuzeti dužnost. Ovlasti su delegirane uskom krugu osoba od najvećeg povjerenja koje bi, u slučaju gubitka komunikacije s vrhovnim vođom ili njegova ubojstva, imale mandat donositi operativne odluke bez zastoja.
Time se pokušava spriječiti vakuum moći i eventualni unutarnji sukobi u trenutku vanjske agresije. Iran, prema tim procjenama, već djeluje pod pretpostavkom da su američki napadi mogući, pa čak i vjerojatni, unatoč nastavku diplomatskih kontakata. Sve oružane snage stavljene su u stanje visoke pripravnosti. Lansirni sustavi balističkih raketa raspoređeni su uz zapadnu granicu s Irakom, ali i duž južne obale, s jasnom porukom odvraćanja prema Izraelu i američkim bazama u regiji. Zračni prostor više je puta zatvaran radi testiranja projektila i provođenja opsežnih vojnih vježbi u Perzijskom zaljevu, uključujući i simulacije koje podrazumijevaju privremeno zatvaranje Hormuškog tjesnaca, jedne od ključnih energetskih arterija svijeta.
U slučaju izbijanja rata, specijalne snage, policija, obavještajne službe i postrojbe milicije Basij povezane s Revolucionarnom gardom bile bi raspoređene na ulicama većih gradova kako bi spriječile unutarnje nemire, suzbile moguće prosvjede i identificirale osobe osumnjičene za suradnju sa stranim obavještajnim službama. Sigurnosna doktrina tako obuhvaća i vanjsku i unutarnju dimenziju sukoba.
Planovi vodstva uključuju i politički scenarij nakon eventualnog uklanjanja vrhovnog vođe i drugih ključnih figura. U tom kontekstu spominje se potreba za „iranskim Delcyjem“, referirajući se na Delcy Rodríguez, koja je u kriznim okolnostima pregovarala s administracijom Donald Trumpa u vezi s pritiscima na predsjednika Nicolás Maduroa. Prema dostupnim informacijama, Larijani se nalazi na vrhu popisa mogućih kriznih lidera, a slijede ga Mohammad Bagher Ghalibaf i bivši predsjednik Hassan Rouhani, iako potonji više ne pripada najužem krugu moći.
Istodobno, dok se priprema treći krug pregovora u Ženevi nakon prethodnih susreta u Muscatu, američko vojno prisustvo u regiji raste, a Iran paralelno ubrzano modernizira obrambene kapacitete. Ugovor s Moskvom, vrijedan 500 milijuna eura, predviđa isporuku 500 mobilnih lansera Verba i 2500 raketa 9M336 tijekom tri godine. Sustav Verba, koji NATO označava kao SA-29 Gizmo, predstavlja novu generaciju prijenosnih protuzračnih sustava i napredniju verziju sustava Igla-S. Riječ je o infracrveno navođenim projektilima koji se lansiraju s ramena i sposobni su gađati krstareće rakete, niskoleteće zrakoplove i dronove.
Njihova prednost leži u mobilnosti i raspršenosti: mali timovi mogu brzo uspostaviti obrambene točke bez oslanjanja na velike, statične radarske sustave koji su ranjivi na precizne udare. Sustav djeluje danju i noću, u uvjetima snažnog optičkog i toplinskog ometanja, te u planinskom i pomorskom okruženju, uz višestruko veću otpornost na ometanje u odnosu na prethodne generacije. Time Iran ne gradi samo obrambeni štit, nego i psihološki faktor odvraćanja, jasno signalizirajući da bi svaki napad mogao imati visoku cijenu i prerasti u širi regionalni sukob.
Otvori KEKS Pay
Ali Larijani dobio zadatak da prezivi do kraja tjedna! ruSSi ce isporuciti nepobedive, nezaustavljine rakete u svjetloj buducnosti a magare neka priceka dok trava naraste! Do tada neka letecim cilimima ganjaju nevidljive americke i izraelske avione i stave im soli na rep!