Mnogi poslodavci još ne shvaćaju da ne mogu reklamirati svoje “kvalitetne” proizvode ili usluge ako im radnici nisu pošteno plaćeni i ako prema njima nemaju korektan ljudski i profesionalni odnos. Takvi misle da su bogovi koje “robovi” bespogovorno trebaju slušati jer im isplaćuju minimalac ili kojih sto, dvjesto eura više, uz uvjet da rade petkom i svetkom. Sporo im ulazi u glavu da dobar poslodavac treba dobrog radnika u jednakoj mjeri u kojoj radnik treba poslodavca. Ako to ne mogu shvatiti, najbolje da rade sami ili zaposle članove obitelji umjesto da kukaju kako trebaju uvesti još sirotinje uz potporu države. Većina izrabljenih radnika ne isporučuje kvalitetne proizvode ili usluge, što potrošači brzo uvide i zaobilaze ih.