Ima povijesnih datuma koji se ističu kao epohalne prekretnice u sudbini čovječanstva: 476., 1066., 1453., 1648., 1789., 1815., 1914. smatraju se prekretnicama koje odjekuju kroz stoljeća. U mnogim slučajevima označavali su odlučujuću bitku ili kraj sukoba koji je kulminirao propašću carstva ili rušenjem globalne ravnoteže moći. Je li moguće da bi budući naraštaji 2026. godinu mogli gledati, ako ne kao epohalnu godinu, onda barem kao prekretnicu između povijesnih razdoblja, točku restrukturiranja međunarodnog poretka?
Američki predsjednik Donald Trump, koji je i sam, bez obzira na ishod, svjetska povijesna ličnost, zasigurno je pristupio 2026. godini s posve otvorenim imperijalnim ambicijama nadajući se da će ući u panteon slavnih osvajača korištenjem američke vojne moći radi stjecanja prevlasti nad raznim neprijateljima ili željenim teritorijem i resursima. Njegov popis potencijalnih meta nije bio tajan, a vjerojatno ni konačan – uključivao je Venezuelu, Iran, Kubu i Grenland. Počevši od 3. siječnja u Venezueli, Trump je munjevitom brzinom postigao ne samo obezglavljivanje režima već i stvarnu kontrolu nad golemim naftnim rezervama te zemlje. Očito je računao na ponavljanje tih rezultata u Iranu, čime bi stekao de facto kontrolu nad Hormuškim tjesnacem i golemim iranskim izvozom nafte i plina. Da je Trump vrhunski strateg, možda bi zamislio da bi takav plijen, zajedno s potencijalnim ekonomskim procvatom vođenim umjetnom inteligencijom, mogao prkositi prorocima američkog propadanja i uvesti zemlju u samoproglašeno novo "zlatno doba Amerike". U najmanju ruku, sigurno je predvidio da će mu kontrola nad ključnim kineskim izvorima energije u Iranu omogućiti da ode u Peking i praktički diktira uvjete bilateralnih odnosa predsjedniku Xi Jinpingu.
Tražili ste, dobili ste dragi Ameri!