Naslovnica Vijesti Hrvatska

Nitko ne mari za ostavštinu Žarka Dolinara

U kolekciji su i crtež Picassa, potpisi Šenoe, M. Terezije, Churchilla, Pavelića
02. prosinca 2011. u 12:56 4 komentara 563 prikaza
Dolinar (1)
Foto: Marijan Sušenj/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/5

Dio nekad velike ostavštine Žarka Dolinara, jedinog Hrvata koji je ostvario vrhunske domete u svjetskim razmjerima i na polju sporta i u znanosti, već je nepovratno izgubljen, a sada se vodi bitka za spas onoga što je preostalo, a što je uspio sačuvati Koprivničanac Branko Pleše, sportski povjesničar i Dolinarov znanac.

Pokali, slike, značke...

Svjetski stolnoteniski prvak iz 1954. godine te prvi Hrvat koji je ikada osvojio medalju na nekom svjetskom prvenstvu, Dolinar je ujedno bio trostruki doktor znanosti te profesor na pet fakulteta, ali je jednako tako dobro poznat kao kolekcionar umjetnina i autograma poznatih svjetskih ličnosti. Njegova kolekcija, koja je brojila 77.000 potpisa i bila najveća na svijetu, vjerojatno je završila u ona dva kamiona koja su nakon njegove smrti svoj teret istovarila na smetište švicarskoga Basela, grada u kojem je Dolinar živio.

Do toga je došlo nakon što su Dolinarova supruga, danas pokojna, i njegova kći prodale stan. Dio goleme umjetničke zbirke, koju je Dolinar godinama skupljao diljem svijeta, pak, nasljednici su u međuvremenu rasprodali.

Preminuo je 2003. godine kao počasni građanin Zagreba, Paga, Bjelovara i – rodne Koprivnice, koja mu se nikad nije dostojno odužila iako je to očekivao.

Prije 20 godina Dolinar je odlučio dio svoga kolekcionarskog blaga predati Koprivnici, a sugovornike je pronašao u Podravki, s kojom je 1990. godine sklopio sporazum prema kojemu joj ustupa 120 autograma (Šenoa, Maček, Pavelić, Churchill, Marija Terezija...), svoj reket svjetskog prvaka, Picassov crtež, originalni rodni list Karla Marxa i drugo, a Podravka se obvezuje te predmete izložiti u posebnoj spomen-sobi.

Ne samo što sporazum nije realiziran nego je Podravka – zvuči nevjerojatno – izgubila najvredniji dio Dolinarove donacije. Da zbirke od 120 autograma nema doznalo se 2005. godine, a u Podravki su tada najavili da će angažirati policiju, no to se nije dogodilo. A da bi tu za policiju doista moglo biti posla sugeriraju procjene da izgubljeni autogrami na kolekcionarskome tržištu vrijede gotovo milijun kuna!

U tvrtki danas kažu kako “nemaju relevantni pisani trag” o donaciji iz 1990. godine.

Pleše, koji je najogorčeniji tretmanom Dolinarove ostavštine, a njegove memorabilije skuplja od 2003., prikupljeno blago drži u vlastitoj kući i garaži jer, kaže, svi dosadašnji pokušaji da im nađe trajni izložbeni smještaj pali su u vodu.

“Tipično naški!”

– Ne znam što učiniti. Ako u idućih šest mjeseci netko ne pokaže interes, morat ću porazmisliti i o prodaji – ljutit je Pleše dok nam pokazuje Dolinarove sportske medalje i pokale, kolekciju značaka, ključ počasnoga građanina Koprivnice, njegove ordene, slike – ukupno nekoliko tisuća predmeta!

– Da neki drugi grad ima samo onu medalju iz Kaira, sigurno bi od toga napravio muzej. Nedugo prije smrti Dolinar je, vidjevši da se za njega u Koprivnici ne mari, rekao: To je tipično naški! – zaključio je Pleše.

Dosad je jedino uspio organizirati lanjsku izložbu dijela predmeta koje posjeduje, ali i dalje traži trajan smještaj Dolinarove kolekcije.

– Svakako smo zainteresirani da se to blago trajno izloži, i to u budućem sveučilišnom kampusu, koji, uostalom, i nosi Dolinarovo ime. Uređenje njegova memorijalnog centra smatramo sastavnim dijelom buduće investicije u kampus – kazao je koprivnički gradonačelnik Zvonimir Mršić.

Međutim, pitanje je kad će taj projekt biti realiziran, a Pleše više ne može čekati. Uostalom, dio Dolinarove ostavštine koju je uspio spasiti od propasti kod njega je već sedam godina.

  • -obrisani-:

    nikad nebum zaboravio dok je jedamput dosel kod nas doma i pita zenu: kaj imate za jesti, imate mozda zgonce, moja stora je skoro dolji pola i pita mene kaj su to zgonci hihihihihi, buduci da smo culji da se ... prikaži još! kandidirav za dekana pitam jo njega i kak ide-bo kaj, a on odgovara: ak imas dogi jezik kak ja unda nebu nista z toga, zivev ti u hrvatskoj, svicarskoj ili kod vas u americi svi politicari su isti, ak ih uzmes na pik onda si zbrisi da ce te podrzat za dekana-.i velji: nikaj z dekana-politicari su protiv mene zato kaj sam im rekev istinu hihihhihihi

  • Pomeja:

    Ovo je UZAS. Bogu hvala i hrv. TV da je prije smrti dala opsezan intervju s njime. Kakav divan, kakav veliki covjek, kakova svjet. velicina, kakav humanista, a opet jednostavan ( \"imajte uvijek kod sebe u dzepu koricu kruha.\"). O ... prikaži još!O njemu bi bio veliki holivudski film. Velika ljudska uspjesnica. A to s ostavstinom mi je poznato. Slikar Vilim Svjecnjak, Zagorac, zelio je besplatno oporucno ostaviti svoje slike gradu Krapini, ali uz uvjet da budu prikladno smjestene u odgovarajucem prostoru. Nije islo. Znate sto su mi gradski oci rekli? \" A koje slike bude ostavil nama, privatno ?\" Bez toga nista. I nije bilo. Ostavio ih je Gorskom Kotaru. Prokleti sindrom \"Imamo Hrvatsku\" kao mjesto pljacke opceg dobra u svoj dzep.

  • handi:

    Zašto ne angažirate Jadranku Kosor. Ona bi to brzo svojatala i rekla da je to sklupljala godinama. Jedino što je stvarano njezino i to je jedini primjerak, a odnosi se na potpis Pahora.