Naslovnica Vijesti Hrvatska

Neven Budak: Ugovor s KBF-om nije dobar

Ne vidim nikakav problem da studenti KBF-a slušaju neke predmete kod nas ili da naši studenti slušaju neke predmete na KBF-u.
19. travnja 2016. u 20:45 18 komentara 3026 prikaza
Neven Budak, Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta
Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL

Profesor Neven Budak u dva je mandata bio dekan zagrebačkog Filozofskog fakulteta, a trenutačno obnaša i dužnost voditelja Strategije obrazovanja. Pitamo ga hoće li reforma obrazovanja biti spremna da u škole krene na jesen, o podjelama u društvu, ali i što se događa na Filozofskom fakultetu.

– Prethodna uprava sklopila je ugovor o suradnji s Katoličko-bogoslovnim fakultetom (KBF) po kojem su studenti KBF-a bez polaganja prijamnog ispita na Filozofskom mogli upisati bilo koji predmet u dvopredmetnoj kombinaciji sa svojim studijem. I to je bilo, očigledno, na štetu studenata Filozofskog fakulteta i stavljalo ih je u neravnopravan položaj pa je sadašnja uprava prišla reviziji tog ugovora i ponudila novi. Taj novi ugovor predviđa da studenti KBF-a koji se žele upisati i na Filozofski fakultet moraju položiti razredbeni postupak na Filozofskom fakultetu. Dakle, s te strane više nema problema.

A gdje ima?

Postavlja se pitanje ravnopravnosti studenata. Na KBF-u za upis navodno treba priložiti potvrdu o krštenju i preporuku župnika. Neki kažu da se to nas ne treba ticati jer to nitko ne traži od naših studenata, ali postavlja se pitanje, ako se netko od naših studenata bude želio upisati na KBF, treba li takvu potvrdu ili ne. U tom smislu, rekao bih, studenti ipak nisu ravnopravni. Mene osobno više zabrinjava neravnopravnost po završetku studija pri zapošljavanju jer znamo da se vjeroučitelji zapošljavaju mimo javnog natječaja i mimo volje ili mišljenja škole, odnosno ravnatelja. Dakle, njih u škole instalira

Crkva i učitelj koji bi bio vjeroučitelj, a uz to, recimo, imao završen neki drugi studij, kroatistiku na primjer, naravno da će, treba li popuniti nastavu hrvatskog, to popunjavati onaj koji se već zaposlio mimo javnog natječaja, a ne naši studenti. Nas na povijesti to posebno ne brine jer mi nemamo mogućnost dvopredmetne kombinacije na diplomskom studiju.

Što vi, kao bivši dekan u dva mandata, mislite o tom ugovoru?

Ne vidim nikakav problem da studenti KBF-a slušaju neke predmete kod nas ili da naši studenti slušaju neke predmete na KBF-u, ali nisam siguran da bi trebalo ići u kombinaciju zajedničkog dvopredmetnog studija.

Zašto se ušlo u takav aranžman?

Zato što je to današnji rektor, a naš bivši dekan pokrenuo i sklopio takav ugovor.

Koji je tu bio interes FF-a, odnosno tadašnjeg dekana Damira Borasa?

Koji bi bio interes Filozofskog fakulteta, ne znam i ne vidim. A koji je bio interes bivšeg dekana, to treba pitati njega.

Kad je riječ o toj suradnji, zaposleni su podijeljeni.

Da, 14 je odsjeka bilo za suradnju, šest protiv, a neki su bili suzdržani... Kod nas na Odsjeku za povijest jedva smo imali kvorum kad smo se izjašnjavali o toj suradnji i s malom razlikom ugovor je podržan. Očito smo podijeljeni po tom pitanju.

Dio javnosti smatra da se tim ugovorom Filozofski fakultet pokušava riješiti etikete ljevičarske ustanove.

Prvo bih rekao da nisam siguran da je Filozofski tako ljevičarski fakultet kao što je bio. Mi imamo prilično puno konzervativnih nastavnika...

Rekli ste kao što je bio...

Da, kao što je bio.

Kad je to prestao biti?

Teško mi je to reći, ali usudio bih se reći da je u doba mojega mandata još uvijek bio više lijevo orijentiran nego što je to sada. Danas je, kao što vidimo, podijeljen. Nažalost, ima jako puno oportunizma.Iako, mi smo još uvijek jedno od središta kritičke društvene misli u Hrvatskoj. Mislim da do suradnje, odnosno prijedloga za sklapanje ovog ugovora nije došlo s tom namjerom da se imidž FF-a promijeni. To sigurno nije bio glavni cilj, a ne vjerujem ni da bi se sklapanjem ugovora to moglo postići.

Javnost je podijeljena i po pitanju reforme obrazovanja. Što vi mislite o toj reformi?

Reforma u svakom slučaju Hrvatskoj treba. O kvaliteti pojedinih kurikularnih dokumenata treba razgovarati, a zato postoje stručna i javna rasprava. O dokumentima ćemo moći suditi kad budu završeni i doneseni, a o reformi za desetak godina kad se pokažu posljedice.

Može li na jesen reforma eksperimentalno krenuti u škole?

To je otvoreno pitanje. Ovisi jako puno o tome koliko će trajati dovršavanje kurikularnih dokumenata nakon stručne i javne rasprave. Postoje argumenti, među ostalim i edukacija nastavnika, da se odgodi uvođenje kurikularne reforme, ali bi trebalo ozbiljno razmotriti da se krene s predmetima s kojima se može krenuti i gdje nije potrebna velika priprema. Osobno bih bio za to da se s dijelom reforme krene na jesen.

Vjerujete li da će reforma zaista zaživjeti?

Vjerujem jer sve kritike nisu takve da bi ozbiljno dovodile u pitanje kvalitetu reforme. Je li ova ili ona knjiga u popisu lektire za cjelovito čitanje, ili za čitanje ulomaka, nije ključno pitanje reforme. Hoće li biti više prirodoslovnih ili društvenih gimnazija nema veze s kurikularnom reformom. To je pitanje obrazovne politike koju vodi Ministarstvo obrazovanja. Druge ozbiljne primjedbe strukturne naravi do sada nisam čuo. Ne vidim tko bi i iz kakvog interesa mogao zaustaviti ovu reformu. Jer njezino je zaustavljanje protiv hrvatskih nacionalnih interesa.

Društvo nam je podijeljeno, a tome svjedočimo i ovih dana na pitanju Jasenovca. Zašto?

Ja mislim da je jedan dio uzroka, ali trebalo bi provesti sociološko istraživanje da se vidi je li to doista tako, u tome što mi s tom našom prošlošću nismo raskrstili na način na koji je trebalo. Da su recimo, ali možda je to u ono doba bilo neizvedivo, 1945. organizirana pravedna suđenja i da su oni koji su doista bili zločinci Drugom svjetskom ratu kažnjeni na takvim procesima. Zatim, da su u nekoj fazi, ne danas, jer danas je za to prekasno, ali u nekoj ranijoj fazi, jednako tako procesuirani oni koji su počinili zločine s komunističke strane, situacija bi bila puno bolja. Ljudi bi bili svjesni da su pravedno kažnjeni oni koji su doista počinili zločine. Ovako, 1945. likvidirani su mnogi koji nisu bili ni krivi ni dužni, a onda se i na one koji su s pravom likvidirani danas gleda kao na nedužne žrtve. Na žalost, s obzirom da do toga nije došlo, danas imamo takav nerazriješen odnos s prošlošću.

Kako se riješiti tema koje društvo dijele i stalno nas vraćaju u prošlost?

Kad bih bio ciničan, rekao bih da će za 30-ak godina to prestati biti tema jer se toga više nitko neće sjećati niti će se to koga osobno ticati. Jedini je izlaz u edukaciji, da se učenike doista educira, a u krajnjoj liniji da se provode i neki oblici obrazovanja odraslih o tome što se stvarno događalo od 1941. do 1945., ali i poslije, da se to ne prepušta onima koji preuveličavaju ili omalovažavaju nečije zločine, donose zaključke bez argumenata i falsificiraju, kao što smo nedavno imali priliku vidjeti.

>>'Otpor prema suradnji s KBF-om akademski je klerikalizam na Filozofskom fakultetu'

>>Studenti: Usvoje li ugovor, blokiramo nastavu

Biznis akademija
PROMO
Besplatne video edukacije o digitalnom poslovanju
  • stefj:

    Tja, cijeli otpor ovom sporazumu predvodi Kapović, inače politički vrlo aktivan, a komunist je vrlo blag izraz za njega. Kao vođa studenata koji idu uz Kapovića, je "mladić" od 40 godina... A događanje je isto kao događanje naroda koje je ... prikaži još! vodio Milošević i postavljanje balvana kojem smo neki od nas svjedočili...

  • Deleted user:

    Kaze Budak oni koji s pravom likvidirani, pa zar je moguce da ovakvi ljudi predaju studentima...i zanima me kako je bila moguca kriticka misao za vrijeme komunizma, neka mi netko objasni, moze veleumni profesor...uzas

  • bakulušić:

    Istina je, profesore Budak, nitko se ne sjeća tuđih problema iz prošlosti. Svatko pamti samo svoje jade. I radosti! Svatko osjeti samo svoja leđa. Istina je i da ljude treba educirati o prošlim vremenima. Da spoznaju bit. A da bi ... prikaži još! spoznali bit, moraju poznavati uzroke i posljedice pojava i zbivanja. Ali ne samo za razdoblje od 1941.-1945. nego zadnjih sto godina. Ili, u najmanju ruku od 1918.-1990. Educirati ljude ne smijemo i ne možemo bez istine. A baš to je u Hrvatskoj sporno i nerazjašnjeno. Onaj tko bude educirao ljude, treba naglasiti i to da su stipendisti "Titova fonda" studij na fakultetima upisivali bez prijemnog ispita. I da su zapošljavani bez natječaja. I da nisu smjeli imati krsni list.I da možda baš ti bivši stipendisti najviše brinu o ravnopravnosti studenata. I da baš oni visoko podižu letvicu. I paniku!