Više od 150 lobista s imenom i prezimenom i 64 pravne osobe upisano je u Registar lobista. Većina su tzv. in-house lobisti, odnosno osobe koje unutar svoje kompanije obavljaju tu korporativnu funkciju, često i sami direktori. Neke veće kompanije, ili one koje moraju lobirati više, kao primjerice telekomi ili farmaceutska industrija, upisale su cijele specijalizirane timove koji ciljano lobiraju. Prije dvije godine na snagu je stupio Zakon o lobiranju koji je 1. listopada te godine i stupio na snagu kao jedan od "važnih alata u kreiranju i provođenju antikorupcijske politike". Nakon toga počeli su i upisi u novootvoreni Registar lobista koji vodi Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa.
Zakonom je definirano što je lobiranje, tko su lobisti i lobirane osobe, propisane su i aktivnosti u javnom i političkom životu koje se ne smatraju lobiranjem, primjerice javna savjetovanja, referendumi, peticije ili građanske inicijative. Registar se vodi u elektroničkom obliku i bez upisa lobiranje se ne smije provoditi. Neki od lobista s kojima smo razgovarali kažu da na zakon treba gledati kao na priliku za poboljšanje korporativnog upravljanja. Od šezdesetak kompanija čije dionice aktivno kotiraju na Zagrebačkoj burzi, u Registru je samo nekoliko.
– Prirodno je da svaka kompanija u nekom trenutku lobira, da želi utjecati na regulatorne okvire poslovanja. Kao dioničar bio bih zabrinut da to nije tako, no još bi me više brinuo nedostatak transparentnosti koji ostavlja veliku zonu rizika – kaže jedan od registriranih lobista. Jedan od problema koji su se pojavili je i nedovoljna edukacija lobiranih osoba. – Državna administracija mora postati "gatekeeper". Sastanak se ne smije odobriti ako tema zadire u propise, a lobist nije registriran. Trenutačno stotine, a možda i tisuće ljudi u javnom sektoru komuniciraju s raznim interesnim skupinama bez potrebne provjere. Državni dužnosnici samo su jedan segment, krug lobiranih osoba puno je širi – ističe naš sugovornik.
Javnost nema uvid u "dnevnik sastanaka" pa nije javno poznato s kojim se lobistom koji ministar ili drugi državni dužnosnik sastao i koja je bila tema. Dužnosnici bi, smatra, morali objavljivati s kime su se sastali i na koju temu ili te podatke slati Povjerenstvu koje bi ih objedinilo. Godišnji izvještaji koje lobisti šalju Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa su tajni, što je, smatra, apsurdno ako se teži transparentnosti. Poseban problem je profesionalno lobiranje pod krinkom drugih usluga.
– Primjerice, imamo samo jednog odvjetnika registriranog kao lobista, iako je pravno zastupanje pred tijelima javne vlasti, ako sadrži elemente utjecanja na propise, čisto lobiranje. Registriralo se 15 subjekata koji pružaju savjetodavne usluge, to su sve domaći lobisti i to je daleko od pravog stanja stvari. Treba uvesti obvezu podnošenja dokaza legitimnosti kako bismo točno znali tko stoji iza kojeg lokalnog operativca – napominje.
Otvori KEKS Pay
ma neee, a kazu tito lopov, koliko kuca je imao na svoje ime? jednu, samo se sluzio narodnom imovinom koja nije bila prepisana na njega cak ni poklone sto je dobio njegovi nisu dobili , eno ih u muzeju, kad je umro sve je ostalo drzavi a sada gle cuda deset kuca , jahte vikendice milijarde na racunima sve privatno zaradjeno ahahahahahahahahahaaaa