Potraga za životom u svemiru izlazi iz teorije i seli se na teren. Drugi dio feljtona "Kako pokušavamo odgovoriti na pitanje: 'Jesmo li sami u svemiru?'" otkriva kako znanstvenici, privatne inicijative i vladine agencije istražuju ono što je donedavno zvučalo kao znanstvena fantastika: tragove izvanzemaljske tehnologije, oceane ispod ledenih kora dalekih mjeseca i neobjašnjive objekte na nebu.
Projekt Galileo
Dok državne agencije poput NASA-e i Pentagona sve više otvaraju prostor za analizu neidentificiranih pojava, jedan od najsmjelijih i najkontroverznijih pokušaja dolazi iz akademske zajednice, ali izvan institucionalnog financiranja. Astrofizičar Avi Loeb sa Sveučilišta Harvard osnovao je Galileo Project, privatno financiran znanstveni program koji se bavi potragom za tragovima izvanzemaljske tehnologije u blizini Zemlje, uključujući atmosferu, orbitu i oceansko dno.
Projekt koristi optiku visoke rezolucije, spektroskopiju, radare, magnetske detektore i napredne algoritme za obradu podataka u stvarnom vremenu. Sustavi su već postavljeni na nekoliko lokacija u SAD-u, a cilj je stvoriti globalnu mrežu za kontinuirano praćenje anomaličnih objekata koji ne pripadaju poznatim civilnim, vojnim ili prirodnim klasama.
Jedan od najpoznatijih slučajeva koje projekt Galileo istražuje je međuzvjezdani objekt IM1, koji je 2014. ušao u Zemljinu atmosferu iz hipervelike brzine. Na temelju podataka Ministarstva obrane SAD-a, objekt je klasificiran kao prvi potvrđeni međuzvjezdani meteorit. Loeb je 2023. organizirao ekspediciju kod obale Papue Nove Gvineje, gdje su pronađene metalne mikrosfere veličine od 0,1 do 1 mm.
Analiza sastava pokazala je visoke koncentracije berilija, lantana i uranija, što je znatno odstupalo od tipičnih sastava poznatih meteorita. Loeb je u znanstvenom radu predložio da bi takav sastav mogao upućivati na umjetno porijeklo, no ta tvrdnja naišla je na oštre kritike u zajednici, prvenstveno zbog interpretacije podataka i pretpostavki o uzorkovanju.
Bez obzira na podijeljene reakcije, projekt Galileo drži se znanstvene metodologije: podaci se objavljuju javno, postupci su transparentni, a zaključci se izlažu znanstvenoj recenziji. Upravo ta metodološka dosljednost razlikuje ga od spekulativnih narativa. U fokusu nije senzacionalizam, već hipoteza: Ako postoje artefakti izvanzemaljskog porijekla u blizini Zemlje, mogu li se detektirati dostupnom tehnologijom?
Projekt se tako pozicionirao na granici znanosti i istraživačkog rizika, u prostoru gdje institucije još uvijek oklijevaju, ali u kojem bi upravo znanost mogla ponuditi prve konkretne podatke.
Potraga u našem kozmičkom dvorištu
Dok se veliki dio pozornosti usmjerava prema egzoplanetima, najkonkretniji i najizravniji pokušaji otkrivanja izvanzemaljskog života odvijaju se unutar Sunčeva sustava, gdje robotske misije istražuju svjetove na dohvat tehnologije. Fokus nije na inteligenciji, već na mikrobnim oblicima života – sadašnjim ili fosiliziranim, koji bi mogli postojati u podzemnim oceanima, drevnim jezerima ili geotermalno aktivnim zonama.
Mars je najduže u središtu takvih nastojanja. NASA-in rover Perseverance, koji se nalazi u krateru Jezero, prikuplja uzorke sedimenta i tla u regiji za koju se vjeruje da je nekoć bila delta drevne rijeke. Uzorci se hermetički pohranjuju u metalne kapsule koje će buduća misija Mars Sample Return, u suradnji NASA-e i ESA-e, pokušati vratiti na Zemlju do kraja desetljeća. To bi moglo omogućiti analizu tragova drevnog mikrobiološkog života u kontroliranim laboratorijskim uvjetima.
No neke od najperspektivnijih lokacija za život možda nisu suhi i hladni pejzaži Marsa, nego ledenim korama prekriveni mjeseci Jupitera i Saturna. Ispod površine mjeseca Europe i Enkelada nalaze se oceani slane vode u stalnom kontaktu s unutarnjom toplinom. Na Enkeladu su sondom Cassini zabilježeni gejziri koji izbacuju čestice vode, leda i organskih molekula u svemir – što omogućuje prikupljanje uzoraka bez slijetanja ispod leda.
NASA-in Europa Clipper, lansiran u listopadu 2024., trenutačno je na putu prema Jupiteru i očekuje se da će 2030. godine započeti višegodišnju znanstvenu misiju orbitiranja oko Europe. Letjelica će snimati površinu u visokoj rezoluciji, mjeriti magnetsko polje, analizirati sastav čestica u plinovitim mlazovima i tražiti dokaze o potencijalnim kemijskim uvjetima za život.
Paralelno, Europska svemirska agencija razvila je misiju JUICE (Jupiter Icy Moons Explorer), lansiranu u travnju 2023. JUICE će u orbiti Jupitera proučavati tri njegova mjeseca, Ganimed, Europu i Kalistu – s ciljem otkrivanja geoloških i kemijskih svojstava njihovih unutarnjih oceana.
Te misije predstavljaju tehnološki vrhunac međuplanetarnog istraživanja, ali i konkretan korak prema odgovoru na pitanje postoji li negdje u našem kozmičkom susjedstvu još jedan oblik života – makar bio mikroskopski, duboko pod ledom i potpuno drukčiji od svega što poznajemo na Zemlji.
Istraživanje UAP-ova
U samo desetak godina, neidentificirane zračne pojave (UAP) – nekada poznate kao NLO-i – prešle su put od teme rezervirane za rubne publikacije i teorije zavjere do predmeta službenih znanstvenih i sigurnosnih analiza. Nekoliko događaja u posljednjem desetljeću ubrzalo je ovu promjenu.
Godine 2017., u medijima su objavljene autentične snimke koje su američki vojni piloti snimili uz pomoć infracrvenih kamera s borbenih zrakoplova. Pentagon je kasnije potvrdio njihovu vjerodostojnost. Snimke prikazuju objekte koji pokazuju neuobičajena kretanja, bez vidljivih pogonskih sustava, pri velikim brzinama i bez generiranja udarnih valova. Iako nitko nije tvrdio da su objekti izvanzemaljskog podrijetla, činjenica da se o njima izjasnio Pentagon označila je prijelomni trenutak u pristupu temi.
Kao odgovor na rastuću potrebu za strukturiranom analizom, američko Ministarstvo obrane osnovalo je 2022. godine ured AARO (All-domain Anomaly Resolution Office). Cilj je sustavno prikupljati, klasificirati i analizirati izvještaje o zračnim, svemirskim i podvodnim pojavama koje nisu odmah objašnjive. AARO raspolaže pristupom vojnim i civilnim podacima te radi u suradnji s NASA-om, obavještajnim agencijama i akademskom zajednicom.
Dodatnu pažnju izazvalo je svjedočenje bivšeg obavještajnog časnika Davida Gruscha pred američkim Kongresom u srpnju 2023. Kao bivši predstavnik Nacionalnog obavještajnog ureda u radnoj skupini za UAP-ove pri Ministarstvu obrane, Grusch je pod prisegom izjavio da je, prema navodima izvora unutar vladinih struktura, došao do informacija o postojanju programa koji proučavaju ostatke "neljudskih letjelica". Iako nije predočio fizičke dokaze ni tvrdio da je osobno vidio te materijale, njegovo je svjedočenje potaknulo pozive na veću transparentnost i neovisnu istragu.
U paralelnom potezu, NASA je 2023. osnovala vlastito savjetodavno povjerenstvo koje je proučavalo fenomen UAP-ova iz znanstvene perspektive. Završni izvještaj nije pronašao dokaze da su ti objekti izvanzemaljskog porijekla, ali je istaknuo nedostatak kvalitetnih podataka i preporučio uspostavu sustava za otvoreno i znanstveno utemeljeno prikupljanje podataka, u suradnji s civilnim sektorom, akademijom i zrakoplovnim institucijama.
Važno je naglasiti da znanstvena zajednica pritom ne polazi od pretpostavke da su UAP-ovi rezultat izvanzemaljskog djelovanja, nego da se radi o neidentificiranim fenomenima koji zaslužuju jednak analitički tretman kao i bilo koja druga neobjašnjena fizikalna pojava. To uključuje mogućnosti atmosferskih efekata, grešaka u senzorima, ljudske pogreške, eksperimentalne letjelice, ali i potencijalno, ako se isključe svi ostali uzroci, nepoznate tehnološke entitete.
Ono što se u međuvremenu promijenilo jest okvir unutar kojeg se ta analiza provodi: više nije riječ o nagađanjima u medijima i forumima, već o standardiziranim procedurama koje uključuju najsuvremenije mjerničke instrumente, multidisciplinarne timove i objavu rezultata u znanstvenim izvješćima. Time fenomen UAP-ova prvi put u povijesti dobiva ozbiljan znanstveni kontekst, bez potrebe za senzacionalizmom.
Otvori KEKS Pay
E hvala Bogu da je netko u Hrvatskoj konačno napisao normalan članak na ovu temu !!! Svaka čast ! 👍👍👍