Deklaraciju prenosimo u cijelosti:

"1. Ne može odnos prema nacionalnim svetinjama, nacionalnoj prošlosti i identitetu biti plod civilnih improvizacija i izraz pojedinačnih volja zainteresiranih grupa i grupacija u Hrvatskoj. Nitko tko je stradao kroz hrvatsku povijest kao Hrvat ne može biti izvan nadležnosti i obveze državnog odnosa prema njemu, uspomeni na njega i značenju toga čina, stradanja, ili žrtve. Svaki čovjek koji je umro zbog toga što je bio Hrvat, ili zato što je želio postići i izboriti nacionalnu slobodu, svenacionalna je baština i nužan je svenacionalni odnos i poštovanje prema svakom takvom čovjeku i njegovoj žrtvi.

2. Ne može se hrvatski narod danas ponašati i prisiljavati i dalje na održavanju svoga odnosa prema vlastitoj prošlosti kao u doba bivšega režima i SFRJ, svodeći ga sve više na neku vrstu ilegalnog, ili polukriminalnog čina, izloženoga utjecajima različitih, sve češće i otvorenije neprijateljskih silnica te uz potpunu nezainteresiranost države. Državu imamo upravo zbog preuzimanja nadležnosti nad zaštitom nacionalnog imena i svih nacionalnih svetinja.

3. Neprihvatljivo je izlagati svoje nacionalne svetinje bilo kakvim utjecajima izvan potpune nacionalne kontrole, a pogotovo je neprihvatljivo 29 godina nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske, ne imati ozakonjen, trajan i obavezujući državni odnos prema najvažnijim događajima u nacionalnoj prošlosti. Zbog toga će DESNO odmah pristupiti pripremama s najširim spektrom zainteresiranih nacionalnih i političkih inicijativa i sudionika u političkom životu zemlje te s najboljim znanstvenicima i pripadnicima društvenoga života hrvatskoga naroda u zemlji i svijetu, osmisliti kompletni zakonodavni okvir i rješenja za primjereno i obvezujuće ponašanje Republike Hrvatske prema hrvatskoj prošlosti i najvažnijim događajima. Komemoracija žrtvama Bleiburga i Križnog puta te istraživanje cjelovite istine oko Jasenovca bit će nosivi stupovi ove inicijative i programa te prvorazredne obveze države bez obzira na političku vlast.

4. Naš program temeljit će se na nekoliko slijedećih nosivih polazišta:

Ne može se istinski iskazati poštovanje prema žrtvama hrvatskog naroda na Bleiburgu i Križnom putu te tijekom ratnih zbivanja Drugog svjetskog rata i za vrijeme trajanja zločinačkog komunističkog jugoslavenskog režima, ako se ne zna cjelovita i znanstveno istražena i potvrđena istina o tim događajima. Žrtve se ne mogu komemorirati samo i jedino na skupan način, kada postoje mogućnosti i državni te nacionalni resursi za utvrđivanje svake pojedinačne ljudske sudbine i žrtve. Žrtvi se uz simbolički nacionalni predznak može i mora, gdje je god to moguće, dati i osobnost, ime i prezime.

Mi polazimo i od toga da se žrtvi ne može odati pimjerena zahvalnost i štovanje samo povremenim komemoracijama, ili Sv. Misama, jer odnos prema žrtvi mora imati obilježje cjelovitoga odnosa prema svome identitetu, svojoj prošlosti te biti centralni dio vrjednosnog sustava ukupnoga društvenoga života jednoga naroda. Zato ćemo programski osigurati uz potporu hrvatskoga naroda da država Republika Hrvatska preuzme tu obvezu, osigura svu potrebnu logistiku i sredstva, institucije i međunarodnu suradnju i potporu da se odmah pristupi kompleksnim istraživanjima i u najžurnijem mogućem razdoblju pred hrvatski narod iznesu cjeloviti i istiniti odgovori.

S Republikom Austrijom odmah treba pristupiti međudržavnom uređivanju korištenja spomen kompleksa na Bleiburgu, osmisliti i izgraditi primjeren muzejski i edukativni kompleks, poglavito s izlošcima iz baštine Počasnog bleiburškog voda radi sačuvanja uspomene na iznimne ljude koji su uspostavili tu instituciju i sačuvali živim sjećanje na stradanje hrvatskoga naroda.

Dalje, treba osmisliti i izgraditi primjerene uvjete za uspostavljanje međunarodnog istraživačkog centra za istraživanje događaja na Bleiburgu i nakon toga na Križnim putovima te za istraživanje komunističkih zločina protiv srednjoeuropskih naroda, s naglaskom na stradanja i progone hrvatskoga naroda.

Osmisliti i izgraditi prihvatne sadržaje za prijem edukativnih ekskurzija iz Hrvatske i iz cijeloga svijeta te osigurati da u programima nastave povijesti osnovnih i srednjih škola jedna od stanica svih hrvatskih generacija bude Bleiburg s povijesnim kompleksom.

Dan 15. svibnja, koji je i danas naznačen Danom sjećanja na hrvatske žrtve, treba proglasiti službenim Danom sjećanja hrvatskog naroda prema žrtvama komunističko-jugoslavenskog zločinstva te obilježiti prigodnim državnim i društvenim događajima u svim državnim, društvenim i nacionalnim institucijama.

Također, moramo poduprijeti prijedlog monsinjora Vlade Košića, biskupa sisačkog, da se taj dan istovremeno u svim vremenskim zonama gdje žive Hrvati u katoličkim crkvama održavaju Sv. Mise zadušnice s prigodnim osvrtom i podsjećanjem na hrvatske žrtve i povijesne događaje, a Katoličku crkvu u Hrvatskoj pozvati da zajedno s Republikom Hrvatskom, najvišim državnim institucijama, predsjednikom Republike, Vladom i Saborom, svake godine u subotu najbližu danu 15. svibnja održi svenacionalnu komemoraciju u Zagrebu.

Dana 15. svibnja u trenutku potpisa dokumenta o predaji hrvatske vojske na Bleiburgu, koji se može uzeti kao polazni čin masakra hrvatskog naroda, u znak odavanja poštovanja svim stradalima, cijela Hrvatka treba zastati, trebaju se oglasiti sva crkvena zvona, treba zastati sav raspoloživi javni promet u gradovima i naseljenim mjestima i minutom tišine pokloniti se žrtvi hrvatskoga naroda kroz povijest. Taj dan sve zastave na nacionalnim, javnim i državnim institucijama te javnim prospektima, na diplomatskim zgradama Republike Hrvatske, moraju biti spuštene na pola koplja. Mislimo pri tome na sve žrtve, a ovaj trenutak izdvajamo jer je bio uvod u najveće stradanje hrvatskog naroda u povijesti.

Tražimo da se hitno ostigura odgovarajući lokalitet te osmišljavanje i izgradnja svenacionalnog spomen kompleksa hrvatskoj žrtvi u Hrvatskoj, na kojemu će se tijekom procesa istraživanja recentnih događaja upisivati imena svih stradalih tjekom povijesne borbe za hrvatsku državnu samostalnost i slobodu i kod kojega će se nakon izgradnje održavati nacionalne komemoracije.

Počasni bleiburški vod treba sačuvati kao iznimno važnu instituciju i ujedno nacionalnu simboliku. No, tu instituciju treba ozakoniti posebnim Zakonom te osigurati da njegova uloga ostane zapamćena u nacionalnoj povijesti uz sadržaje muzejskog spomen kompleksa na Bleiburgu, a to također valja osigurati iznimno strogim i posebnim načinom odabira članova te regulacijom djelovanja te znamenite institucije. Počasni bleiburški vod neće moći ostati udruga građana, već ga se mora prometnuti u jedan od najvažnijih moralnih nacionalnih simbola i institucija.

Naša je zamisao da PBV ima najviše do dvadeset članova, da ga čine najugledniji živući pripadnici hrvatskog naroda te da izbor u članstvo prolazi najstrožu moguću svenacionalnu kontrolu, kako bi zauvijek baštinili slavne početke te organizacije i bili primjeren nacionalni odgovor sjećanju na žrtve koje su sačuvali od zaborava.

Mi u DESNO pozivamo hrvatski narod, državne institucije, sve političke stranke, inicijative, udruge građana i pogotovo hrvatske branitelje na potporu ovoj našoj Deklaraciji. Uvjereni smo da govorimo umom i srcem goleme većine hrvatskoga naroda, a Deklaracija je i nastala nakon višemjesečnih konzultacija s desetinama vrhunskih hrvatskih intelektualaca u zemlji i svijetu.

Želimo obavijestiti hrvatsku javnost i hrvatski narod u cjelini da nam je namjera o ovim stavovima odmah otvoriti razgovore sa svim zainteresiranim dionicima, pogotovo s državnim institucijama i nacionalnim političkim akterima i pokušati postići svenacionalno suglasje o ostvarivanju navedenih ciljeva. Ukoliko do kraja godine ne uspijemo u tome i ne osiguramo do početka proljeća 2020. godine ozakonjivanje ovih zahtjeva, spremni smo pristupiti osmišljavanju zakonodavne referendumske inicijative s navedenim sadržajem najkasnije u proljeće 2020. godine".