Slučaj prvi. Njemu je 18 godina. Ima neriješeni problem s vršnjakom, odnosno ima ga njegov prijatelj. Pa ga je on odlučio riješiti. Ali na način koji samo pukom srećom nije završio tragično. Uzeo je mačetu. Nepravilnog oblika, crne boje, plastične drške, ukupno dugačke 47 centimetara, pri čemu je oštrica dugačka 34 centimetra. Sakrio ju je pod jaknu. I uputio se u Klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Jer tu školu pohađa njegov vršnjak s kojim njegov prijatelj ima problema. Pričekao je međusmjenu. Tada stotine učenika ulaze i izlaze iz škole pa se on utopio u toj adolescentskoj gomili. Kada je ušao u školu, otišao je do učionice na prvom katu. Pogledao oko sebe. Ugledao koga je tražio. Otvorio je vrata. Pomalo divljački. U tom trenutku u razredu je bila profesorica i više učenika. Mladić je počeo vikati. Profesorica ga je pokušala smiriti. Upozoriti na ponašanje. On joj je zaprijetio. A onda je izvadio mačetu. I mašući njome krenuo prema svojoj meti. Drugi učenik podigao je stolac pokušavajući spriječiti napad. U međuvremenu su pozvani i policija i ravnateljica škole. Ona ga je ispratila iz škole, a šokirani učenici i profesorica mogli su odahnuti. Policija je uskoro našla i uhitila 18-godišnjaka u stanu njegove bake. Našli su i mačetu. Osumnjičen je za prijetnju i priveden.
Slučaj drugi. Rujan je 2022. Pred sjedištem HDZ-a u Zagrebu okupili su se prosvjednici protiv Vlade. Među njima je i 17-godišnjak s ruksakom. U tom ruksaku kasnije je nađeno hladno oružje i Molotovljevi kokteli. Sumnjalo se da ih je namjeravao zapaliti i baciti. No uhićen je prije nego što je ostvario svoju namjeru. Ispostavilo se da ga je policija dulje vrijeme pratila. Bile su im zanimljive njegove aktivnosti na internetu i društvenim mrežama. Jer je podržavao Marka Franciškovića, koji je još ranije bio uhićen zbog sumnje da je javno poticao na terorizam. Istraga je pokazala da je 17-godišnjak dio skupine koja na društvenim mrežama zagovara desne ekstremističke ideje i nasilnu promjenu vlasti. Pretragama su nađena i njegova oproštajna pisma, što je policiji bio pokazatelj da je u svojim namjerama bio ozbiljan. Srećom u tim namjerama nije uspio, a na kraju je na neko vrijeme završio u Remetincu pod sumnjom da je pomagao u pripremanju terorističkog napada.
Slučaj treći. Štefanje je 2018. Na pustopoljini kod Zagreba našla su se dvojica vršnjaka. Imaju 17 godina. Jedan je drugoga napao. Nožem. Izbo ga je. 190 puta. Toliko mu je reznih i ubodnih rana zadao. Izbo ga je po vratu, glavi, tijelu... Za taj je stravičan zločin, ovih dana, pravomoćno osuđen, iz drugog pokušaja, na sedam godina zatvora. Sud je zaključio da se prije toga nije neprimjereno ponašao. No bio je smanjeno ubrojiv, odrastao je u iznimno rizičnim i nepovoljnim obiteljskim okolnostima, zanemarivalo ga se psihički i fizički... Zaključio je sud i da je 17-godišnjak bio iznimno bešćutan te da mu je žrtva, koja je bila invalidna osoba, bila nevažna i beznačajna...
Navedeni primjeri još su jedan neoboriv dokaz da s društvom u kojem živimo već dulje vrijeme nešto ozbiljno ne štima. Nasilje i agresija postali su, na žalost, uobičajen način ponašanja i komuniciranja. Sankcije za takvo ponašanje male su ili nikakve. Mladi se ugledaju u starije jer ih, kako kaže psihologinja Mirjana Nazor, toliko štitimo da ih nismo naučili kako se nositi s problemima u stvarnom svijetu. Nismo ih naučili da se život sastoji od problema i kako da se nose s njima. Posljedica toga je nezadovoljstvo koje prerasta u agresiju, a ta agresija ponekad je usmjerena na njih same, a ponekad i na druge. Lanjske statistike MUP-a zastrašujuće su, jer upućuju na ozbiljan problem o kojem očito nitko ne vodi računa. Iz tih hladnih brojki proizlazi da se tijekom 2022. godine 24 djece do 14 godina ubilo ili pokušalo ubiti, što je najveća brojka u zadnjih deset godina. Kada se tome doda da su isto lani učinile i 62 mlade osobe u dobi između 15 i 18 godina, kao i 108 njih u dobi od 19 do 25 godina, nekome bi se trebali upaliti svi alarmi za uzbunu. No ne pale se, a jedan od razloga je, smatra Mirjana Nazor, što se premalo računa vodi o mentalnom zdravlju. I mladih i starih.
– U današnjem svijetu mi mlade ne učimo kako da se nose s problemima. A ni kako da ih rješavaju. Previše ih štitimo i to činimo na pogrešan način. Osim toga, ne učimo ih kada se nešto dogodi, kada im se čini da su na dnu, da im nema pomoći, kome da se obrate. Ne objašnjavamo im da u tim situacijama trebaju s nekim razgovarati, bio taj netko prijatelj, roditelj, učitelj, psiholog, svećenik... I dalje živimo u društvu u kojem je briga za mentalno zdravlje nikakva i nedostatna. Čak je i sramotno reći da tražite takvu pomoć. Nedavno me šokiralo istraživanje koje su moji kolege radili u vezi sa studentima i utjecaju pandemije na njih. Iako je većina ispitanika rekla da je imala problema zbog uvjeta života i rada tijekom pandemije, naveli su i da ne bi htjeli da se zna da su zbog toga potražili pomoć. Mene je to šokiralo jer mislim da nešto ozbiljno ne štima s našim društvom ako je traženje pomoći i mogućnost da okolina za to dozna mladim ljudima problem – kaže Mirjana Nazor.
Ističe i da na mentalno zdravlje mladih zasigurno utječu i društvene mreže jer se na njima počesto ne pokazuje stvaran život.
– Meni se čini da u virtualnom svijetu mladi vide koješta. Mislim da vide i neku iskrivljenu sliku stvarnosti. Problem nastaje kada im se poručuje da oni nisu adekvatni ili dovoljno dobri ako im život koji vode ne odgovara životu kako je prikazan na društvenim mrežama. Problemi koji zbog toga nastaju neke od njih dovedu do toga da se povuku u sebe, neki dignu ruku na sebe, a neki postanu agresivni prema drugima. Što se tiče agresije kod mladih, koja se onda manifestira na razne načine, razloga za takvo ponašanje je više. Oni vide da se odrasli ponašaju agresivno, jer agresija je postala način komunikacije. S druge strane, na takvo ponašanje društvo ne reagira i ne sankcionira ga. Društvo tolerira nasilje i, dok god je to tako, dok god se kao društvo time ne pozabavimo, situacija se neće poboljšati – kaže Mirjana Nazor.
Slučaj učenika koji s mačetom dolazi u školu i njome prijeti dio javnosti shvaća kao mladenačko iščašeno ponašanje. No ima i onih koji u tome vide opasnost da nam se društvo i u tom pogledu amerikanizira. Pa da nam škole ubuduće izgledaju kao bojna polja, s detektorima metala koje čuvaju do zuba naoružani zaštitari.
– Toplo se nadam da nećemo postati kao SAD, odnosno vjerujem da nismo na tragu toga. Međutim, ne znam zašto se ljudi čude djeci i njihovu agresivnom ponašanju kada sve češće imate roditelje koji dolaze u školu, viču na nastavnike i profesore, ponašaju se agresivno. Mladi to, ponavljam, vide. I uče od starijih da je agresija prihvatljiv način komunikacije – kaže Mirjana Nazor.
A kako ta agresija mladih izgleda kada se pretvori u brojke, može se vidjeti u policijskim statistikama. MUP tako navodi da su tijekom 2022. bila 20.904 počinitelja svih evidentiranih kaznenih djela, a taj podatak odnosi se na pravne i fizičke osobe. Od tog broja 218 počinitelja koje je lani policija uhvatila imalo je manje od 14 godina, 376 ih je bilo u dobi između 14 i 16 godina, 533 u dobi između 16 i 18 godina, 1135 u dobi od 18 do 21 godine te 1786 u dobi između 21 i 25 godina. Iste statistike navode da su lani mladi u dobi između 16 i 18 godina u tri navrata prijavljeni zbog ubojstva ili pokušaja ubojstva, a mladi između 18 i 21 godinu također su tri puta bili prijavljeni zbog istih djela, s tim da je jedno ubojstvo kvalificirano i kao teško. Među 1364 počinitelja koje se lani sumnjičilo za nanošenje lakših ozljeda 20 ih je imalo manje od 14 godina, po 39 ih je bilo u dobi između 14 i 16 godina te 16 i 18 godina, 44 u dobi od 16 do 18 godina, a 85 u dobi između 21 i 25 godina. Što se pak tiče nanošenja teških ozljeda, od 673 prijavljena počinitelja, sedmorica su imala manje od 14 godina, 14 ih je bilo u dobi između 14 i 16 godina, 32 u dobi od 16 do 18 godina, 71 u dobi između 18 i 21 godinu te 85 u dobi između 21 i 25 godina. Djeca mlađa od 14 godina lani su u pet navrata i nekome prijetila, oni malo stariji (14-16) to su učinili 23 puta, a 52 puta nekome su prijetili i klinci u dobi između 16 i 18, a oni između 21 i 25 godina to su učinili 94 puta. Zastrašujuće zvuči podatak da čak i djeca mogu biti počinitelji seksualnih delikata pa je tako lani po jedno dijete mlađe od 14 godina prijavljeno zbog spolne zloporabe djeteta mlađeg od 15 godina i zadovoljavanja pohote pred djetetom mlađim od 15 godina, a desetero je djece mlađe od 14 godina prijavljeno zbog iskorištavanja djece za pornografiju. To kazneno djelo lani je počinilo i 19 mladih u dobi između 14 i 16 godina te 28 u dobi od 16 do 18 godina... Iz svih nabrojenih podataka netko bi konačno trebao shvatiti da problem maloljetničke agresije i delinkvencije nije prolazni hir koji se može podvesti pod mladenački bunt, već ozbiljan društveni problem koji bi mogao dodatno eskalirati. I da obitelj, društvo i država trebaju nešto poduzeti prije nego što nas na ozbiljnost problema počnu upozoravati beživotna mlada tijela.
Danas sve kreće od medija. Protekle tri godine upravo su mediji provodili neviđen teror nad stanovništvom, navijali za "strože mjere", vrijeđali, etiketirali i maltretirali ljude koji su im se protivili i zahtijevali za njih kazne i ograničavanje temeljnih sloboda. Upravo su mediji ti koji su izvor nasilja jer se sami ponašanju agresivno i potiču agresiju - kad to njima zbog klikova odgovara. Nije čudno da je broj samoubojstava mladih skočio baš zadnje dvije godine - to su godine medijskog korona-terora i masovne cenzure. Jesam li upozoravao još prije tri godine da će zatvaranje ljudi u stanove, zatvaranje škola, ukidanje javnog prijevoza, trake oko dječjih igrališta itd. imati sve ove posljedica koje danas vidimo, među njima i porast nasilja i samoubojstava među mladima? Jesam. I čemu se sada čudite, dnovinari?