Gotovo tri četvrtine nastavnika osjeća se nesigurno u vlastite sposobnosti pružanja pomoći đacima s mentalnim poteškoćama, a to smatraju svakodnevnim dijelom svog posla i već su bili u situaciji da su individualno razgovarali s nekim učenikom o problemu povezanom s njegovim mentalnim zdravljem. Tek svaki treći (37,1 posto) anketirani učitelj i profesor u hrvatskim osnovnim i srednjim školama zna prepoznati simptome depresivnosti kod učenika kao i depresivnost povezanu s konzumacijom alkohola ili suicidalnim mislima.
Ovo su podaci istraživanja "Mentalnozdravstvena pismenost odgojno-obrazovnih djelatnika u Hrvatskoj" Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) prezentirani u petak na 1. konferenciji školskih psihologa na Filozofskom fakultetu u Zagrebu koji bi zvonili na uzbunu i u neka bolja vremena, a kamoli ne sada, usred rata u Europi, pandemije kojoj još nije stigao kraj, klimatskih promjena…
Istraživanje otkriva neugodnu stvarnost: dok svaki četvrti učenik u hrvatskim školama pati od anksioznih smetnji koje često prerastu u depresivne poteškoće pa i kliničku depresiju praćenu samoozljeđivanjem i suicidalnim mislima, većina nastavnika ne zna kako prepoznati zabrinjavajuće znakove i kako pružiti psihološku prvu pomoć mladima.
Nužna edukacija nastavnika
– Naravno da učitelji nisu psiholozi i da se od njih ne očekuje da budu stručnjaci za mentalno zdravlje i da provode terapije u razredu, ali upravo su oni u svakodnevnom doticaju s djecom i mladima u njihovu prirodnom, vršnjačkom okruženju i kao takvi često su prvi u prilici uočiti događa li se nešto s nekim njihovim učenikom ili učenicom i uputiti ga stručnjaku ako je potrebno – ističe psihologinja Ljiljana Muslić iz Odjela za promicanje mentalnog zdravlja i autorica ovog projekta provedenog u sklopu nacionalnog programa Živjeti zdravo Službe za promicanje zdravlja HZJZ-a na čijem je čelu Sanja Musić Milanović.
– Djeca očekuju od nastavnika da znaju nešto o mentalnom zdravlju, a kriza je pokazala da im to znanje treba i da su nedovoljno osnaženi u tom području – nastavlja psihologinja Muslić ističući da je testiranih 2027 nastavnika u osnovnim i srednjim školama na 72 posto pitanja odgovorilo točno, da je većina izrazila želju da pomogne, ali i da nisu sigurni u svoje znanje. Studija je ukazala na potrebu za edukacijom učitelja i profesora o ovim temama i pokazala da bi takva edukacija bila dobro prihvaćena.
– Više od trideset posto nastavnika smatra da je štetno pitati dijete razmišlja li o samoubojstvu, a to je pogrešno! – ističe Muslić (na fotografiji).
– Važno je uočiti svaku promjenu u ponašanju, provjeriti svaku sumnju. Dijete želi da ga se pita ako nešto nije u redu jer tada ima osjećaj da je viđeno, da ga se čuje, dobiva nadu da mu se može pomoći. Umjesto da ga se samo proziva zašto nije napisao zadaću ili zašto nije učio za test, treba ostvariti kontakt, a ako na propitivanje odgovori "ma, profa, samo sam noćas malo tulumario" i srećom se pokaže da je sve u redu, i opet će dobiti poruku da je viđen – kaže psihologinja Muslić. U jedinoj hrvatskoj psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Kukuljevićevoj prošle je godine u odnosu na pretpandemijsku 2019. broj prvih pregleda porastao za 30 posto, za 30 posto porastao je i broj pokušaja suicida u Hrvatskoj, pa je jasno koliko je važno da nastavnici budu ne samo obrazovni nego i odgojni djelatnici i da znaju alarmirati roditelje i sustav kad je potrebno.
Problem sustava
Posebno brine to što tek svaki treći anketirani nastavnik zna kako surađivati s roditeljima učenika s mentalnim poteškoćama. Porazno je što samo trećina njih zna koje korake mora poduzeti kad dijete želi uputiti stručnjaku izvan škole. Muslić ističe da se radi o problemu sustava, ne toliko pojedinih nastavnika, kao i da su u istraživanju sudjelovali nastavnici dobrovoljci iz škola koje su birane slučajnim odabirom i da bi rezultati na općoj razini zasigurno bili lošiji.
Dobra je vijest da je u posljednje dvije godine 653 nastavnika već prošlo edukaciju pod nazivom "Pomozi da" u dva stupnja, i da će HZJZ za učitelje i profesore koji su zainteresirani za nastavak educiranja organizirati radionice i o tugovanju, konzumaciji alkohola, olakšavanju anksioznosti i o tome kako razgovarati s roditeljem djeteta s mentalnim problemima. Vježbaju se vještine komuniciranja, vrlo konkretno, u simulirajućim situacijama, a do kraja godine dogovorit će se s Unicefom i radionice o samoozljeđivanju i samoubojstvu te traumama.
Nastavnici su zadovoljni, jedna učiteljica iz Brodsko-posavske županije rekla je da nikad u životu nije bila na takvoj edukaciji, drugi komentiraju da im je sad jasna njihova uloga kad je riječ o ovoj temi. Polaznici dobiju i priručnik, "kuharicu", kako kaže Ljiljana Muslić, sa svim situacijama i načinima na koje nastavnik treba reagirati. Psiholozi nastoje da se rad u razredu normalizira, da se shvati da su svi samo ljudi i da svi učenici imaju teškoće koje se samo na različite načine manifestiraju ili ne manifestiraju. Na primjer, strah od testa i ispitivanja osjećaju i učenici koji su više nego odlični.
1. Društvene mreže. 2. Uvesti u škole muđuljudske odnose a izbaciti potpuno nepotrebna gradiva .