Julian Assange jučer je uhićen u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu i danas je čekao odluku britanskih vlasti hoće li ga izručiti Sjedinjenim Državama ili Švedskoj. No zašto je on toliko važan, kako nekim vladama poput američke tako i nemalom broju ljudi širom svijeta? Odgovor se da sažeti u novom pitanju – je li Assange novinar ili barem najpoznatiji svjetski zviždač ili je naprosto špijun?
Pomagač promijenio spol
Oni koji tvrde da je špijun i kritični su prema njemu, svoje uporište nalaze u objavi materijala o američkim ratovima u Afganistanu i Iraku koje je njegovu WikiLeaksu poslao Bradley Manning. On je inače u međuvremenu promijenio spol pa je postao Chelsea.
VIDEO Dolazak Assangea na sud u Londonu nakon uhićenja:
Druga linija kritike jest objavljivanje mailova koje je primila ili slala predsjednička kandidatkinja Hillary Clinton. To se dovodi u vezu s Rusima, odnosno u korelaciju s njihovim navodnim petljanjem u ishod prošlih predsjedničkih izbora na kojima je pobijedio Donald Trump.
S druge strane, oni koji ga drže novinarom i zviždačem hvale samu činjenicu da se netko usudio objaviti materijale koji se nalaze na WikiLeaksu i učiniti ih dostupnima za pretraživanje svakome.
U svakom slučaju, Julian Assange nije novinar u klasičnom smislu te riječi, ali, kako to i The New York Times tvrdi, radio je ono što i novinari upravo takvih novina rade svakoga dana – traže i objavljuju informacije koje bi političari najradije da se ne objavljuju. I tvrdnje o suradnji s Rusima ne čine se osobito uvjerljivima. Ako kao točku preokreta u odnosima Zapada i Rusije uzmemo sukob u Ukrajini, njegov je početak 2014. godine. A materijale o ratovima u Afganistanu i Iraku WikiLeaks je objavio 2010. godine. Sama internetska stranica WikiLeaks osnovana je već 2006., znatno ranije od napetosti koje danas vladaju na tim relacijama. K tome, Assangea se ne tereti za odavanje državnih ili drugih tajni, već ga se tereti tek za zavjeru koju je organizirao s Chelsea Manning u cilju protuzakonitog hakiranja računala u vlasništvu američke vlade kako bi se došlo do informacija koje se tiču nacionalne sigurnosti, kako je objavljeno u četvrtak.
Assangea se konkretno tereti da je Manningu aktivno pomagao u hakiranju. Oni koji zastupaju tezu da je Assange ipak novinar pozivaju se i na činjenicu da američko pravosuđe proteklih godina sve češće terete i dužnosnike za odavanje tajni novinarima prema zakonu o špijunaži koji potječe iz – Prvog svjetskog rata. Taj zakon dopušta da se tereti i novinare ako te informacije i objave. To se do sada nikada nije dogodilo, a sada se pojavila bojazan da bi Julian Assange mogao biti prvi pojave li se u daljnjim istražnim radnjama osnove za takvo što.
To onda otvara mogućnost da bude i drugih koje će se optuživati po toj osnovi. Ubrzo ćemo doznati hoće li se tako što dogoditi jer američko pravosuđe mora o takvoj optužnici obavijestiti britanske vlasti dok one još nisu donijele odluku o tome hoće li predati nadležnost američkima. Kako američki istražitelji javno u Assangeovu slučaju govore o detaljima koji ostaju u okvirima novinarstva, ima onih koji smatraju da će se Australca doista optužiti po Zakonu o špijunaži.
Trump “ništa ne zna”
Prema svemu ispada da Juliana Assangea ni američko tužiteljstvo ne tereti za špijunažu, ali ga tereti za novinarski rad. Nehotično ga, dakle, priznajući novinarom. Ipak, on to nije jer naprosto nakon dolaženja do izvora i dobivanja osjetljivih dokumenata on ne radi ono što novinar inače radi – provjerava i postavlja pitanja svim akterima priče o kojoj informacija govori. No teško se može tvrditi i da je špijun po izboru iako nije uspio maknuti sumnje da su mu e-mailove sa servera američkih demokrata dali Rusi pa ih je objavljivao u najosjetljivijim trenucima predsjedničke kampanje.
Na kraju, puno toga govori da se prema jednom brojenju Donald Trump u svojoj kampanji oko 160 puta referirao na WikiLeaks samo u zadnjih 30 dana kampanje. Da bi sada komentirao kako o situaciji vezanoj za Assangea – ne zna ništa.
Ako Zapad optuži i zatvori Assangea u svijetu gdje imamo super uspješnu, bogatu i u srži antidemokratsku Kinu, demokracija će izgubiti svoje posljednje "kredite", posljednje argumente u odnosu na totalitarizme svih vrsta i postati će samo prazna riječ, sve jee to put u svijet svih zala autokracije i diktature, naopake i nepredvidljive igre bez granica u kojima će konačni gubitnik biti cijelo čovječanstvo. Ukratko, najgora vizija Orwella opisana u Životinjskoj farmi.