Nakon ponoći 2. ožujka sirene su uzbunile stanovnike manjeg ciparskog obalnog mjesta, a ubrzo potom odjeknula je snažna detonacija. Iranski dron, lansiran iz Libanona, pogodio je britansku vojnu bazu na otoku, dok su još dva projektila presretnuta neposredno prije udara.
Nekoliko dana poslije ciparski predsjednik Nikos Hristodulidis, koji trenutačno predsjeda i Vijećem Europske unije, podsjetio je na odredbu iz 2009. godine, članak 42., stavak 7 Ugovora o EU. Njime se propisuje obveza država članica da u slučaju napada pruže „svu pomoć i potporu koja je u njihovoj moći”. Iako Cipar zasad nije aktivirao ovu klauzulu, predsjednik upozorava da se Unija mora hitno pripremiti za takav scenarij.
Sigurnosni sustav većine članica dosad se oslanjao na članak 5 NATO-a, koji također jamči uzajamnu obranu. Međutim, povjerenje u američku potporu slabi, osobito zbog mogućeg povratka Donalda Trumpa na vlast. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen još je u veljači u Münchenu istaknula: „Vjerujem da je došlo vrijeme da se oživi europska klauzula o uzajamnoj pomoći. Uzajamna pomoć unutar EU nije opcija, nego obveza.”
Sigurnosni analitičar Juraj Majcin iz Bruxellesa naglašava kako se razlika između EU i NATO-a očituje u provedbi: EU se oslanja na bilateralnu i međudržavnu suradnju, dok NATO počiva na sustavnom odvraćanju. Sličan stav ima i stručnjak Kristian Klinck, koji smatra da je članak 42.7 formalno čak čvršći od NATO-ova članka 5. Obveza pomoći „svim sredstvima koja su u njihovoj moći” često se tumači kao djelovanje „do krajnjih granica vlastitih mogućnosti”.
Za razliku od toga, NATO članicama ostavlja veću fleksibilnost jer svaka država može poduzeti „onu akciju koju smatra potrebnom, uključujući i uporabu oružane sile”. Oba stručnjaka ističu da pomoć u okviru EU ne mora biti isključivo vojna, već može uključivati diplomatske, humanitarne i financijske mjere, što je osobito važno za neutralne članice poput Austrije, Cipra, Irske i Malte, piše DW.
U praksi, članak 5 NATO-a aktiviran je samo jednom, nakon napada 11. rujna 2001., kada su saveznici proveli više od 360 nadzornih misija. Slično tome, članak 42.7 EU-a primijenjen je također samo jednom, nakon terorističkih napada u Parizu 2015., kada su članice pružile potporu Francuskoj kroz operacije međunarodne koalicije.
Majcin pritom upozorava da su obje odredbe korištene u okolnostima „za koje zapravo nisu bile zamišljene”. Klinck dodaje kako se Francuska tada suočila „s terorističkim napadom, ali ne i s velikim vojnim napadom”, pa učinkovitost klauzule ostaje nedovoljno testirana.
Sredinom ožujka u Bruxellesu su predstavnici država članica raspravljali o mogućoj aktivaciji ove odredbe. Prema dostupnim zapisima, jedan visoki dužnosnik ocijenio je da bi operativna primjena povećala vjerodostojnost EU i ubrzala reakcije u krizama.
Ipak, jedinstven stav izostaje. Irska i Malta izražavaju „najjasnije sumnje u operativnu primjenu klauzule o uzajamnoj pomoći”, dok dio članica i dalje preferira NATO, smatrajući da EU nije vojni savez. Oprez pokazuje i Italija.
Nasuprot tome, Francuska, Španjolska, Nizozemska, Njemačka i Austrija zalažu se za jačanje ove politike i pokretanje konkretnih koraka. No, kako se navodi u diplomatskim bilješkama, razlike među državama su „značajne”, a situacija „ne sluti ni na što dobro za sposobnost EU da reagira”. Zaključno se ocjenjuje da Unija „još nije stigla u geopolitičku realnost”.
Švedska veleposlanica u Berlinu Veronika Wand-Danielsson upozorava: „Europa se mora probuditi, već smo odavno u novom Hladnom ratu”. Predlaže kompromis prema kojem bi se članak 42.7 koristio za „civilne i hibridne prijetnje”, poput kibernetičkih napada i napada na infrastrukturu, dok bi klasična vojna obrana ostala u domeni NATO-a.
Takav pristup mogao bi biti prihvatljiv većini država jer izbjegava izravan sukob s NATO-om, čije bi se strukture mogle koristiti i bez američkog angažmana. Istodobno, veleposlanica naglašava da potpuni konsenzus nije nužan. „Koalicija voljnih” trebala bi preuzeti inicijativu i razviti operativne planove.
Europska unija tek ulazi u ovu raspravu. Već u travnju planira se prva simulacijska vježba aktivacije klauzule uzajamne pomoći, u kojoj će se testirati scenariji dezinformacijskih kampanja, kibernetičkih napada i upada dronova u zračni prostor, zasad isključivo na razini simulacije.
Otvori KEKS Pay
Čitao sam do ove rečenice: "Međutim, povjerenje u američku potporu slabi, osobito zbog mogućeg povratka Donalda Trumpa na vlast. ", a onda sam otišao na toalet.