Jedna od stvari koja već dulje vrijeme određuje političku kulturu na Zapadu, a uporno prolazi ispod radara, jest okolnost da se u politici nitko više ne vodi realnim obzirima,nego čisto subjektivnim stanjima svijesti, preciznije, osjećajima. Danas se aplaudira onoj politici koja kod ljudi proizvodi to da se bolje osjećaju, a ne onoj koja im omogućuje bolji život. Nikoga nije briga za stvarnost, bitan je samo osjećaj.
A u ne tako davnoj prošlosti to baš i nije bilo tako. Smatralo se kako politika ima posljedice te da su one nešto objektivno i mjerljivo. Mogli ste razlikovati uspješne od neuspješnih politika po njihovim rezultatima. Za politiku neke vlade mjerljive stvari poput inflacije, rasta proizvodnje ili cijene potrošačke košarice bile su od ključne važnosti, jer su ti rezultati bili važni za pobjedu na izborima.