Posljednji dan kolovoza u obveznim mirovinskim fondovima bilo je više od 97 milijardi kuna. Taj je ogroman novac uglavnom uložen u državni dug jer tako nalaže zakon, a veliki je potencijal za ukupno hrvatsko gospodarstvo. Da mirovinski fondovi dobro posluju pokazuje podatak da je oko 71 milijarda kuna uplaćena kroz doprinose građana, a mirovinski su fondovi upravljanjem zaradili ostalo, točnije 26 milijardi kuna u proteklih petnaestak godina.
Ulaganje novca u državne obveznice donedavno je donosilo dobru zaradu. Kad se u jednadžbu uvede i apsolutna sigurnost naplate potraživanja jasno je zašto je toliki iznos štednje građana za mirovinu uložen u dug. Ipak, pojeftinjenjem novca na europskom tržištu i sređivanjem stanja javnih financija kamata na obveznice pada i ispod tri posto pa se na tim ulaganjima više ne mogu očekivati zarade veće od pet posto. Taj se nivo zarade sad može postići na velikim projektima na kojima je izgledan povrat ulaganja, odnosno na kvalitetnim projektima u privatnom sektoru ili za privatizaciju.
Četiri mirovinska fonda potkraj kolovoza imala su samo 15,8 milijardi kuna uloženih u dionice i korporativne obveznice što u hrvatskom što u gospodarstvu Europske unije. Uvažavajući zakonom postavljene limite ukupni ulagački potencijal za gospodarstvo je 28 milijardi kuna, što znači da mirovinci već sada mogu u ekonomiju upumpati 12 milijardi kuna. Nedavno su pozvali Vladu da im u sklopu mirovinske reforme relaksira limite kako bi bez ograničenja mogli plasirati novac u velike privatizacijske projekte.
Izračunali su da bi preuzimanjem 60 posto HAC-a i ARZ-a, kupnjom 50 posto dionica ACI-ja, oko 30 posto HEP-a te četvrtine Janafa mogli uložiti i do 15 milijardi kuna, a istodobno državi smanjiti javni dug za 5,3 posto BDP-a te trošak kamata svake godine za 820 milijuna kuna, čime bi se oslobodio novac za jačanje drugog stupa. Spomenute tvrtke su zapravo i najkvalitetnije što država ima u portfelju, a pred njima je veliki investicijski ciklus koji bi na ovaj način mogle financirati lakše nego kreditom. Aktiviranje novca iz mirovinske štednje kroz privatizaciju trebalo bi koristiti za dobre tvrtke na kojima bi njihovih 1,88 milijuna članova mogli zaraditi, umjesto već uvriježene prakse da se “mirovince” tjera ili predlaže kada treba spasiti vječne gubitaše.
Ponovno se i u slučaju spasa Uljanik grupe od stečaja provukla ideja da bi trebali ulagati mirovinski fondovi. Kompanija na rubu stečaja svakako nije najsretnije rješenje za plasman mirovina pa bi puno bolja varijanta bila da njezin budući potencijal osigura strateški ulagač s iskustvom u sektoru brodogradnje i metalske industrije. To iskustvo ima ukrajinski milijarder Vadim Novinski. Navodno je zainteresiran za oba brodogradilišta u sustavu, iako mu je zanimljiviji 3. maj od samog Uljanika.
>> Pogledajte prosvjed radnika Uljanika na Markovom trgu
Riječ je o Rusu koji je u Dnjepropetrovsku osnovao Smart grupu, koja je metalurški lider Ukrajine. Forbes mu bogatstvo procjenjuje na 1,1 milijardu dolara, a ističe se po vezama s Romanom Abramovičem i drugim ruskim milijarderima. Prije je bio zainteresiran za Željezaru Sisak, ali je nije kupio, pa je i to iskazivanje interesa daleko od konkretne transakcije i spasa Uljanika. I talijanski Fincantieri otvoreno iskazuje interes za 3. maj pa je izgledno da će se barem jedan škver spasiti od zatvaranja.
No bez obzira na ishod, Uljanik će skupo stajati državni proračun. Za plaćanje njegovih dugova porezni obveznici minimalno će platiti 350 milijuna eura, odnosno 2,6 milijardi kuna. Taj je novac dovoljan za smanjenje opće stope PDV-a na 24 posto, a njime se može sagraditi i potpuno opremiti čak 130 škola ili vrtića.
Nije to jedini trošak – tu je i 450 milijuna kuna izdvajanja za dugove Petrokemije koje će država otplatiti kako bi spasila kutinsku industriju. Taj će novac ministar financija Zdravko Marić morati ukalkulirati u projekcije novog proračuna koji će biti gotov potkraj studenoga. Marić je već najavio da će deficit proračuna opće države iznositi oko 0,4 posto BDP-a, što je simboličan iznos s obzirom na to da je riječ o oko 1,4 milijarde kuna. Poznat po konzervativnim prognozama, Marić je i za 2019. očito odlučio napraviti prostora za nepredviđene troškove ili sanacije.
Nakon pola godine, opća država zabilježila je suficit, a podaci o rastu turističke potrošnje sugeriraju da je on i povećan tijekom sezonske špice pa će se održati i do kraja godine. Dobra je to vijest jer će, kako je Marić i najavio, iduće godine trebati refinancirati dvije velike obveznice. Iako inozemna obveznica na naplatu stiže tek u studenome 2019., ministar Marić već pregovara o njezinu refinanciranju.
Taj 1,5 milijardi dolara velik dug ugovaran je po izuzetno nepovoljnoj kamati od čak 6,75 posto. Hrvatska je sva posljednja međunarodna izdanja realizirala uz kamatu od 2,7 posto. Kad bi se ta kamata ponovila, Marić bi ponovno uštedio stotine milijuna kuna u rashodima za kamate, koji su u posljednje dvije godine već pali za više od dvije milijarde kuna godišnje.
Plan o rezanju javnog duga na oko 70 posto do kraja iduće godine time bi se mogao ispuniti, kao i pokretanje procedure za uvođenje eura kao valute, ali stabilne javne financije tek su prvi korak. Tu situaciju treba iskoristiti za rezanje proračunske potrošnje i dodatno rasterećenje građana.
>> Pogledajte prosvjed radnika Uljanika u Puli
Ne daj bože zakona da bi nešto u Apple ili turizam. Samo državni gibitaši...