Stojim u marokanskom gradu Tangeru, na krajnjem sjeveru Afrike, gdje se Atlantski ocean susreće sa Sredozemnim, a samo 14 kilometara mora dijeli ovu afričku obalu od europskog kopna. S druge strane je Španjolska, vidim je golim okom, kao da se može dohvatiti rukom. More nas razdvaja, ali povijest, kultura, migracije i interesi stalno nas povezuju. Dok promatram brodove kako plove prema Gibraltaru, pitam se: hoću li jednog dana, pod ovim istim suncem, moći reći da stojim na europskom tlu? Odnosno, u Europskoj uniji? Možda zvuči neobično, ali Maroko je još 1987. godine službeno zatražio članstvo u EU. Bio je to presedan, s obzirom da je to bila prva i jedina zemlja izvan europskog kontinenta koja se "usudila" zatražiti članstvo. Odbijen je. Ne zbog politike, gospodarstva ili demokracije, već zbog geografije. Maroko nije smatran "europskom državom", a prema Ugovoru o Europskoj uniji i kopenhaškim kriterijima, to je osnovni preduvjet za članstvo. Ta se rečenica ponavlja kao aksiom, jednostavna, hladna i neoboriva.
REPORTER NEDJELJE U MAROKU
Afrička ljepotica jednom nogom u Europi
Zemlja koju dijeli par kilometara od Europe: prije 38 godina odbijen je njezin zahtjev da uđe u EU, ali po mnogim kriterijima Maroko bi jednog dana, promijene li se pravila, mogao biti dio ove zajednice
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
