Dok američki predsjednik Donald Trump teatralno objavljuje ukidanje sankcija Siriji, pravdajući to „humanitarnim razlozima“, istodobno nameće nove sankcije Sudanu, zemlji pogođenoj jednom od najgorih humanitarnih katastrofa današnjice. U Siriji nije više na vlasti čak ni bivši diktator Bashar al-Assad, već Ahmed al-Sharaa, vođa radikalne islamističke organizacije Hayat Tahrir al-Sham (HTS), koja se već godinama nalazi na popisu terorističkih skupina. Drugim riječima, Sjedinjene Američke Države danas legaliziraju i surađuju s osobom koju su donedavno progonile kao neprijatelja čovječanstva – sve u cilju očuvanja strateškog savezništva s krvavim saudijskim princom Mohammedom bin Salmanom u kontekstu sklapanja unosnog sporazuma vrijednog 600 milijardi dolara.
U isto vrijeme, Sudan se kažnjava bez milosti. To je zemlja bez milijardi dolara za darivanje Trumpu, ali s milijunima gladnih koji svakodnevno umiru. U zemlji u kojoj više od 20 milijuna ljudi živi u uvjetima gladi, gdje se djeca guše bez lijekova i obrazovanja, a izbjeglički logori pucaju po šavovima, Trump najavljuje nove sankcije. Američki State Department optužio je sudansku vojsku da je 2024. godine upotrijebila kemijsko oružje protiv paravojnih snaga. Sudan to negira i tvrdi da je riječ o političkoj ucjeni s ciljem destabilizacije vlasti nakon imenovanja premijera koji ne odgovara zapadnim interesima.
Glasnogovornik sudanske vlade, Khaled al-Aiser, poručuje jasno: „Ove optužbe su lažne, a sankcije predstavljaju pokušaj očuvanja milicija koje su izgubile legitimitet.“ Njegova poruka svodi se na jedno – Washington ne vodi računa o pravdi, već isključivo o vlastitom interesu.
A što se događa u Siriji? Tamo je na vlasti Ahmed al-Sharaa, lider HTS-a – ekstremističke skupine koja je izrasla iz Al-Nusre, sirijskog ogranka Al-Qaide. Njegov uspon na vlast obilježen je represijom, ubojstvima, etničkim čišćenjem i progonom manjina: Kurdi, alaviti, Druzi – svi su postali mete režima koji u Washingtonu sada više nije „neprijateljski“, već „stabilizacijski partner“. Zašto? Jer je Bin Salman odlučio otvoriti vrata – i novčanik. U igri je 600 milijardi dolara saudijskih ulaganja, energetske suradnje i geopolitičkih paktova koji Trumpu trebaju u njegovoj viziji „američkog povratka“. Dvolična doktrina: tko plati, spašen je, tko gladuje, osuđen je.
Trumpova vanjska politika nije pitanje vrijednosti, nego licitacija. U tom svijetu terorist postaje predsjednik, a gladan narod meta sankcija. Ukidanje sankcija Siriji prikazuje se kao milost prema narodu, iako taj isti narod sada živi pod čizmom islamističke diktature. Istodobno, Sudan se gura još dublje u ponor, ne zato što je zločin dokazan, nego zato što nije isplativ. U jednoj ruci američka vlada drži teroristički režim, a u drugoj ruci gura glađu izmučene civile u pakao još dublje izolacije. Trumpova "humanost" ima svoju cijenu – točno 600 milijardi dolara. Organizacije za ljudska prava upozoravaju da zbog takvih poteza i ponašanja Donalda Trumpa danas ne umire samo međunarodno pravo već i ljudska savjest.
A zamisli tej kako bogate muslimane muči savjest, nimalo kaki niti za arape li Izarelu ili Gazi