Na Dušni dan, kada se moli za sve pokojnike, more je uzelo 16 duša. Strašna tragedija koja se tog dana dogodila na pučini pogodila je gotovo svaku obitelj u mjestu Preko, na otoku Ugljanu te je potresla čitav zadarski kraj. Tog kobnog 2. studenog 1891. godine tragično su ugašeni životi vrijednih žena, pralja iz tog mjesta, koje su ostale žive zatočene u potpalublju broda, te su potonule zajedno s njim. Radni tjedan lavandijerki započinjao je ponedjeljkom kada su brodovima na vesla ili malim jedrenjacima odlazile u Zadar po prljavo rublje gospode, koje su potom lužinom i domaćim sapunom prale u velikim drvenim kablovima i maštilima. Nosile su potom teško rublje na obalu mora, gdje su ga ispirale u vruljama slatke vode. Nakon što bi se osušilo, glačale su rublje teškim, željeznim glačalima koja su bila napunjena žarom te su ga subotom vraćale bogatim obiteljima u Zadar.
Istim su poslom, s preteškim košarama punim opranog, uštirkanog i izglačanog rublja i te kobne subote krenule na put preko kanala. U tmurno jutro maleni je brod s 31 putnikom isplovio iz mjesta Preka, krenuvši prema manje od deset milja udaljenom Zadru. Puhala je tog jesenjeg dana jaka bura te su se siloviti valovi, baš kao s igračkom, poigravali s brodom na kom je bilo sedam muškaraca i 24 žene. Na samo 85 metara od obale otoka, kod otočića Galevac, kojega lokalno stanovništvo zove Školjić, neočekivan i snažan udar vjetra iznenada je nagnuo brod u koji je počelo prodirati more koje ga je, samo nekoliko trenutaka kasnije, progutalo. Brod je brzo potonuo na dubinu od tri metra, pretvorivši se u grobnicu za 16 žena koje su ostale zatočene u njegovoj utrobi.
Naime, kako bi od orkanskog vjetra i visokih valova zaštitile čisto rublje koje su tog dana trebale isporučiti, nesretne su se žene, među kojima su bile i dvije trudnice, sklonile u potpalublje broda. Otvor koji je vodio ispod palube broda bio je zatvoren teškim poklopcem, koji se, kada se brod prevrnuo te je u njega prodrlo more, više nije mogao otvoriti. Dok su se ostali putnici s palube, plivajući u podivljalom moru, borili za život, svih 16 pralja, od koji je najmlađa, Tomica Matacin, imala samo 14 godina, a najstarija Matija Markulin 75, ostalo je živo zarobljeno u mračnom potpalublju broda. U brodu-grobnici tragično su stradale i Matija Babin, Jakova Dorkin, Ivana Dorkin, Luce Dorkin, Tomica Dorkin, Tonina Dorkin, Bara Jurin, Gašpa Jurin, Ivana Lovrić, Šimica Lovrić, Matija Martinov, Stoša Mašina, Gašpa Matacin, Kate Mazić. Od trideset i jednog putnika na brodu samo ih je petnaestero preživjelo.
I danas, 134 godina kasnije, priča o 16 lavandijerki koje su radile mukotrpno, živjele skromno i završile tragično, i dalje živi kroz fotografije, glazbu, skulpturu, usmenu predaju i pisanu riječ. Stanovnici mjesta Preko svake godine obilježavaju godišnjicu te strašne tragedije, a na vrijedne pralje sjeća i spomenik "Naša mati", rad mjesnog kipara Anselma Dorkina, koji je podignut upravo na mjestu poznatom kao Vruljica na kom su lavandijerke nekada davno ispirale rublje.
FOTO Pogledajte nevjerojatne scene s Mirogoja: Tisuće lampiona osvjetlile su noć Svih svetih
Otvori KEKS Pay
Dobar članak. ...Dajte još...Ima takovih zanimljivih (ali i žalosnih) događaja u prošlosti....puno.