Koincidencijom Thompson se poklopio s prvom subotom u mjesecu kada, kako se to kod nas objektivno novinarski izvješćuje, na Trgu mole katolički fanatici. Zbog koncerta bilo je više molitelja, ali posve su izostali protumolitelji. Jesu li naši antife zaključili da je previše opasno suočiti se s mrgama u crnom iz unutrašnjosti, ili su povjerovali vlastitim medijima da će u Zagrebu nastati kaos pa su se povukli u svoje vile s bazenom? Nadrealni prizori potpuno ispražnjenog Zagreba, obilja praznih parkirališnih mjesta i pustih prometnica, kroz koje se slijevaju kolone mladih prema svom odredištu na Hipodromu, dozvala mi je u sjećanje pripovijest "Mapuhijeva kuća" Jacka Londona. Nenadmašnim umijećem opisao je dolazak tropske oluje na maleni atol, kojem prethodi dugo razdoblje padanja barometarskog tlaka. Upravo ta slika ciklona, koji je usisao sav zrak, i koji svojim vakuumom privlači tolike ljude na koncert, čini mi se da najbolje objašnjava što se događa. Ciklon Thompson se, međutim, formirao pomalo. Potisnut, prešućivan i zabranjivan, kružio je na obodu društva kao neki mrk oblak, i nakon prvotnog odbijanja gradonačelnika da koncert održi 13. lipnja, narastao do uragana 5. kategorije. Ušao je u medijski i društveni vakuum i usisao u sebe svu onu kulturu koju naši mediji ignoriraju, okupljenu oko nacije i vjere, a nije brojčano nevažna.
Naši mediji izvješćuju o marginalnim pojavama s velikim oduševljenjem, kao kad netko nacrta mace na asfaltu u centru grada ili se tamo pod egidom performansa prošeće gol; to se ističe kao kvaliteta, jer nema kvantitete. Mile Kekin može napuniti u Zagrebu jedino Močvaru, a parsto metara zračne linije od tog opskurnog kluba, samo s druge strane Save, podigla se najveća pozornica od stoljeća sedmog. Jedan glazbeni kritičar, također negativno određen spram Thompsona, zaključio je da njime upravlja Crkva. To je besmisleno koliko i zločesto, ali dok promatramo mlade kako u beskrajnim povorkama mile na koncert, ne možemo ne uočiti sličnost s hodočašćima. Po ikonografiji posjetitelji su sličniji navijačima nego slušačima glazbe: po natpisima, šalovima, pirotehnici, odjeći i zastavama moglo bi se prije zaključiti da idu na utakmicu nego na feštu.
Koncert je u najmanju ruku parareligiozan, a ne zaboravimo da je najveće mase u Hrvatskoj okupljala baš Crkva. Ne mislimo tu pritom na megaspektakle poput papinskih posjeta, obilno medijski praćene, poput ovog koncerta sada. Ne, mislimo baš na zbivanja niskog tlaka, prešućivana i ignorirana: prije pola stoljeća, kada se počelo obilježavati 13 stoljeća kršćanstva u Hrvatskoj, u Solinu se bilo okupilo 100.000 ljudi; 1979. na proslavi Branimirove godine u Ninu bilo ih je 200.000, a na Nacionalnom ekumenskom kongresu u Mariji Bistrici 1984. čak 400.000 – dakako, ništa se od toga nije moglo vidjeti na Radioteleviziji Zagreb, koja je tada negirala stvarnost. A nije drukčije ni u Republici Hrvatskoj. Zagreb je 2006. posjetilo 40.000 mladih na susretu zajednice iz Taizéa – ali to je bio vjerski skup, dakle privatan, pa o tome nije bilo ništa u medijima – kao što su i stadionski i dvoranski koncerti "Progledaj srcem" bili popraćeni medijskom tišinom.
Koliko vrijedi mnoštvo? Kada se 1996. na Trgu okupilo 120.000 ljudi prosvjedujući protiv gašenja Radija 101, a posredno i protiv Tuđmana i HDZ-a, to se smatralo, i još se smatra, velikim demokratskim postignućem. Na istom mjestu je 2016. godine 40.000 ljudi protestiralo "protiv primitivizma", kako su pisali portali, to jest za reformu školstva. Ljudi su se 2024. brojili i na Markovu trgu, kad su protiv Vlade demonstrirale lijeve i srednje stranke. Ove se godine u Beogradu prebrojilo stotinjak tisuća prosvjednika protiv Vučića, i to se razumije kao demokratski argument. Međutim, pola milijuna ljudi na Thompsonovu koncertu znak su zatucanosti, ustašizacije, neukosti i lošeg glazbenog ukusa, kako pišu kolumnisti najčitanijih medija. Kako je sad jedno mnoštvo primitivno, a drugo protiv primitivizma, i kako je jedno mnoštvo važno, a drugo je samo iluzija važnosti? To ne mogu razlučiti, kao što mi ostaje zagonetno kamo su nestali protumolitelji.
FOTO Koncert nije ni počeo, oni su se već ludo zabavili: Pogledajte prizore za pamćenje s Bundeka
Miševi tifusarski gotovi ste!!