Lica sa svjetskih naslovnica, slavni pjevači, glumci, sportaši, pa čak i pripadnici kraljevskih obitelji s oduševljenjem su dočekali vijest da u zemlji 1000 otoka počinje prodaja tih jadranskih bisera i bili su spremni posegnuti duboko u džep kako bi postali vlasnici komadića raja na malim, povremeno nastanjenim, ili nenastanjenim dalmatinskim otočićima u najčistijem europskom moru. Veliko zanimanje stranaca za kupnju jadranskih otočića, dodatno su tada rasplamsale i bagatelne cijene, o čemu su izvještavali i strani mediji. Za četvorni metar trebalo je izdvojiti od 5 do 40 eura, a čitav je otok stajao koliko primjerice stoji velika, luksuzna zagrebačka vila, ili jedna mega jahta, kakve se viđaju po Jadranu. "Na prodaju 669 otoka", krupnim je slovima pisalo na naslovnici nedjeljnog broja Večernjaka, objavljenog 4. srpnja 2004. godine. Brojni dalmatinski otočići našli su se tada u ponudama agencija za nekretnine, a novinari Večernjeg razgovarali su s vlasnicom jedne od njih, Jasminkom Biliškov, čija je agencija 'Biliškov nekretnine' u ponudi imala čak sedam srednjodalmatinskih otoka različitih veličina, a za najveći od njih budući je vlasnik trebao izbrojiti oko 4,5 milijuna eura. Agencija 'Biliškov nekretnine' uspješno je tada zaključila prodaju otoka Smokvice kod Primoštena, a u to je vrijeme, u drugom aranžmanu, bio prodan i otok Krknjaš Mali. Oba su nove vlasnike pronašla brzo, za samo par mjeseci, a cijena im je bila oko 2 milijuna EUR. Upola jeftiniji bio je tada otočić u blizini kornatskog arhipelaga površine 180 000 četvornih metara koji se prodavao za milijun eura, dok se otočić od 300.000 kvadrata u kornatskom arhipelagu, s pripadajućim pojatama, prodavao za 1,5 milijun eura. Vlasnici iz Murtera željeli su također prodati svoj otočić u sklopu nacionalnog parka Kornati, a oglašena je bila i prodaja šibenskog otoka, površine 60 tisuća četvornih metara, s borovom šumom, čija je cijena od 2,5 milijuna eura uključivala vez za brod i kuću.
No, iako su se nadali da će se ulaskom Hrvatske u EU zakoni ipak 'omekšati', ono što je 'žuljalo' imućne Britance, Nijemce, Šveđane i Mađare, koji su bili ozbiljno zagrizli za kupnju otočića na Jadranu, bila je zabrana bilo kakve gradnje na tim otočićima, koja je 'kumovala' brojnim kupoprodajnim ugovorima. Kakva je situacija s jadranskim biserima dva desetljeća kasnije? Jesu li neki otočići ipak promijenili vlasnike, a zakonodavci zakon? Koliko je otoka sada u privatnom vlasništvu te imaju li agencije za nekretnine i danas u prodaji dalmatinske otoke - sve smo to, nakon dva desetljeća, pitali istu sugovornicu, Jasminku Biliškov.
"Hrvatska je mogla biti jača od Monaka!"
"U vrijeme kada su se među nekretninama u prodaji našli i mali otoci, interes stranaca bio je velik. Među njima je tijekom godina bilo poznatih pjevača, glumačkih zvijezda, sportaša, članova kraljevskih obitelji te moćnih, poslovnih ljudi. Poslovni magnat Bernie Ecclestone, princeza Caroline od Monaka, popularna pjevačica Rita Ora pa čak i jedan emir iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, svi su oni bili ozbiljno zainteresirani za kupnju dalmatinskih otočića i da je samo tih četvero ljudi postalo vlasnicima tih bisera u Jadranu, Hrvatska bi danas bila jača od Monaka, jer njihov bi dolazak bio magnet za njima slične ljude. No, na žalost, iako naoko želimo elitni turizam, kada se otvore prilike za takav turizam, sasiječemo ih u korijenu. Svi su ti jaki kupci u konačnici ipak odustali od kupnje otočića i to iz jednog jedinog razloga, a to je zabrana gradnje“, kaže vlasnica agencije 'Biliškov nekretnine'.
Rekonstrukcija postojećih građevina, starih pojata, kućica koje su ljudima služile kada su obrađivali vinograde, maslinike ili čuvali stoku, na nekim je otocima dozvoljena, no, kako se čini samo u teoriji, jer u praksi niti to ne ide glatko, u što se naša sugovornica uvjerila i na konkretnom slučaju otočića u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
"Na tom se malom otoku nalazi jedna stara građevina, mala pojatica od tek pedesetak četvornih metara u kojoj su dvije sestre prije stotinjak godina živjele, jer su na otoku čuvale ovce. Mladi čovjek iz Švicarske, koji je kupio otočić, želio je obnoviti tu pojaticu, no rekonstrukcija je odbijena što ga je silno razočaralo, jer on je već imao čitavu, zaokruženu priču. Planirao je ulagati u Hrvatsku i dovoditi ovdje svoje poslovne partnere, no odmah je naišao na probleme te je izgubio volju da bilo što ovdje radi. Doista ne znam koji je razlog takvih kočenja kada je riječ o malim otocima, jer ulaganje u njih može donijeti veliki i višestruki prosperitet", kaže Biliškov, dodajući kako se, na žalost, čim su prvi otočići bili prodani, počela stvarati klima opće rasprodaje obiteljskog srebra i blaga.
"Svim srcem volim i osjećam Hrvatsku, što sam dokazala i u Domovinskom ratu u kom sam imala formacijski čin bojnika, no na prodaju otočića nikada nisam gledala kao na rasprodaju obiteljskog blaga. Naime, netko je naslijedio livadu u Lici, netko u Slavoniji, a netko, kome su djedovi i pradjedovi živjeli u Dalmaciji, po istom je tom principu naslijedio otočić u Jadranu. Kada se odlučuju za prodaju svoje djedovine, vlasnici tih otočića to doista ne čine kako bi se bahatili i razmetali novcem, nego zato da tim novcem od prodaje riješe neku svoju obiteljsku situaciju, bilo da je riječ o liječenju, školovanju djece ili rješavanju stambenog pitanja", kaže Jasminka Biliškov čija agencija i sada u ponudi ima nekoliko otočića koji traže svoje nove vlasnike. Jedan od njih nalazi se u Malostonskom zaljevu. Prostire se na oko 20.000 četvornih metara, pošumljen je borovom šumom, ima izvor vode i špilju, cijena mu je 3 milijuna i 250 tisuća eura, a zainteresiranih za kupnju, kaže Biliškov, već sada ima.
No, kada vlasnik poželi prodati svoj otočić, to ipak nije tako jednostavno kao prodati stan, kuću, ili komad zemlje u Lici ili Slavoniji. Naime, prema članku 42. Zakona o otocima Republika Hrvatska ima pravo prvokupa nekretnina koje se nalaze na malim, povremeno nastanjenim i nenastanjenim otocima. To konkretno znači da je svaki vlasnik takve nekretnine, odluči li ju prodati, dužan pisanu ponudu za prodaju najprije dostaviti nadležnom tijelu za upravljanje imovinom Republike Hrvatske. Ne bude li ta ponuda prihvaćena, tu priči nije kraj. Vlasnik nekretnine dužan je tada ponudu, pod istim uvjetima, dostaviti i jedinici područne samouprave, a ako niti tamo ne bude prihvaćena ponudu mora dostaviti i jedinici lokalne samouprave. Tek ako niti na jednoj od te tri adrese dostavljena ponuda nije prihvaćena vlasnik konačno ima zeleno svjetlo i tek tada svoj otočić može prodati drugoj osobi, ali po cijeni koja nije niža od cijene koja je bila navedena u spomenutoj ponudi.
Umjesto turističke oaze, mali otoci postaju smetlišta
Hrvatsko se otočje, prema Zakonu o otocima, sastoji od 78 otoka (površine veće od jednog četvornog kilometra), 524 otočića (površine od 0,01 do 1 četvorni km) te 642 hridi i grebena (površine manje od 0,01 četvorni km). Kada se sve to zbroji, Lijepa Naša ukupno ima 1244 otoka, otočića, hridi i grebena, a imena nekih od njih doista su interesantna, pa su se tako na popisu našli Babina Guzica, Mali Goli, Ravna Sika, Prduša Mala, Svršata Mala, Govanj, Krpeljina, Sokol, Lisac, Kokošar, Mišar, Pijavica.... Na pitanje u čijem su vlasništvu danas dalmatinski otočići te tko su ljudi koji su neke od njih kupili, Biliškov odgovara kako je većina tih otočića u vlasništvu države, dok je tek 10 do 12 posto njih u privatnom vlasništvu. Kupci su uglavnom tvrtke koje su imale viziju i želju da na tim malim otocima nešto i naprave. No, na žalost, ništa od tih planova do danas se nije realiziralo.
"Smokvica i Krknjaš Mali su blizU i vidim ih, niti na jednom od njih ništa se nije napravilo, kao niti na drugim otočićima koji su se prodavali u ovih dvadeset godina. Na žalost, mnogo je malih otoka koji se nalaze nedaleko od velikih i koji su u međuvremenu postali smetlišta. Ljudi doslovno odlaze na te otočiće kako bi tamo istovarili smeće, što je doista strašno. Te otoke treba oplemeniti, a ne zanemariti i uništiti. One koji su u državnom vlasništvu država može, po uzoru primjerice na Grčku, dati u koncesiju na 50 ili 99 godina“, kaže Biliškov dodajući kako je krajnje vrijeme da se malim otocima ponovo da veći značaj, jer, kako kaže, mnogo je modusa uz pomoć kojih bi ti pitoreskni otočići mogli zablistati u svom punom sjaju, a država bi od njih konačno imala prihode.
FOTO Oliver Mlakar danas slavi 90. rođendan: Živi na selu i još uvijek radi
Otvori KEKS Pay
Naravno da Biliškov zastupa vlastite intrese. Ti mali otoci spadaju u pomorsko dobro i već radi toga, odnosno radi minimalnog propisanog razmaka od mora na kojem se eventualno smije graditi, ne smije se još i te otoke zabetonirati, kao što se to već događa na mnogim mjestima na obali. Inaće Hrvatsku čeka ista sudbina kao i velikih djelova taljanske i španjolske obale, gdje se radi betonizacije izgubio svaki čar prirode, a onda radi toga sve više izostali i turisti.