Sudeći prema broju dobivenih glasova na unutarstranačkim izborima, Andrej Plenković uživa golemu potporu članstva HDZ-a. Ništa neobično za stranku koja svoje predsjednike tetoši dok joj donose izborne pobjede, a kažnjava čim se vlast izgubi. Čak i izbacivanjem. Na svojoj koži najjače je to osjetila Jadranka Kosor, koja je nakon gubitka parlamentarnih izbora uvjerljivo izgubila i u utrci za predsjednicu stranke, a uskoro je i izbrisana iz članstva HDZ-a i više je nikad nisu vratili u stranku iako je poziv očekivala. Osim izbornih pobjeda ostvarenih u vrlo izazovnim vremenima, Plenković je HDZ-u donio i stabilnost, kako političku tako i financijsku, i sve dok je tako, nikakve bitnije promjene u najvećoj hrvatskoj stranci ne treba očekivati. Gledajući sa strane, moglo bi se reći da u HDZ-u nikad nije bilo mirnije. Ni dosadnije. Plenkoviću i njegovim ministrima takvo je stanje poželjno jer im omogućuje da se potpuno posvete državnim poslovima i problemima, no je li ta nirvana dobra za zdravlje stranke, odnosno za njezin demokratski razvoj? Naposljetku, je li dobra i za razvoj demokracije u Hrvatskoj?
Miro Kovač kojega je postavio Karamarko a ovaj mu se nikada nije suprostavio u mišljenju već ga stalno hvalio a poznato je da su komentatori i urednik nacionala pa i novinari VL rekli da je Karamarko potkapacitiran a za Kovačača da ima govornu manu frflja i ne razumije ga se.U kampanji je Kovač protiv Plenkovia koristio nedopustive uvrede,provokacije na njegovu ličnost.Kada su novinari pitali Kovača da li zna da je kandidat za ministra vanjskih poslova Stier....ovaj je odgovorio...."to je najsmješnija izjava koju sam čuo" Kovač je cijelo vrijeme držao ravnotežu između Plenkovića i Milanovića nadajuči se da će tako ostvariti želju (interes) da ga postave za veleposlanika.Sve u svemu Kovač ne može biti mjerilo demokracije u HDZ-u već mjerilo kako se uhljebiti pod skute i biti netko i nešto, no čini se dok je Plenkovića Kovač će na nekom privatnom učilištu predavati ono što nikom ne treba.