Činilo se da će se njime ubuduće baviti samo drugostupanjska pravosudna tijela u Republici Hrvatskoj, što će reći da su niži sudovi rekli svoje, samo treba vidjeti hoće li zatvori biti uvjetni ili bezuvjetni. Ipak, mag privatizacije na hrvatski način Miroslav Kutle opet je zajašio na čelu kolone. Nastavite niz: Moby Dick, Globus, Slobodna Dalmacija, Tisak, Dalma, Diona, Gradski podrum... Možda Podravka?
Papir koji je Večernji list ovih dana iskopao daje veliku dividendu vlasniku potvrdnog odgovora. Da, upravo Kutle već mjesecima vodi glavnu riječ u aferi koja je uhitila dosad najvišega državnog dužnosnika, bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca, a kuca i na vrata prije koji mjesec Nedodirljivoga.Bespuća privatizacijske zbiljnosti dopuštaju i takav razvoj situacije, još živimo u Hrvatskoj, ne. Prema tom papiru se u Lijepoj Našoj i danas, u jeku navodne borbe protiv korupcije na svim razinama, mogu zamračiti elementarne stvari, poput vlasništva nad kompanijama, može se skrivati porijeklo uloženog kapitala, pa i to je li doista riječ o kapitalu i je li on stvarno uložen.
Kad je već o Kutlinoj Podravki riječ, nije kriv samo taj privatizacijski mag, paradigma “kruha bez motike”, krive su i institucije pravne države, koje su dopustile da se javnost već mjesecima zabavlja pitanjem vlasništva nad pišljivih Podravkinih deset posto, ovaj čas vrijednih bagatelnih 180 milijuna kuna.
Da je neka od tih institucija – Državno odvjetništvo, Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagrebačka burza, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, Središnje klirinško depozitarno društvo, Ministarstvo financija, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo gospodarstva, Hrvatska narodna banka, možda čak i sama Vlada – prije šest mjeseci, kad se slutilo da je svinjarija u Podravki nacionalni problem, jednostavno zatražila blokadu dionica na Malti koje su pod istragom, svaki naknadni kutleraj bio bi i teoretski spriječen. Ovako, “kralju hrvatske privatizacije” Miroslavu Kutli na dan kad je pod policijskim nadzorom išao u susjednu državu pa je 15 puta u jednom popodnevu zvao svojega ministra omogućen je i šesnaesti poziv.
– Halo, Polančec, pošto Podravka? – mogao je, zahvaljujući instrumentima pravne države koji se sve u šesnaest trude “raditi svoj posao”, glasiti taj poziv.
Ukradeno od sirotinje-reče jedan i ostade živ.