Američka autorica i esejistica Jess Zimmerman u svojoj novoj knjizi poseže za mitologijom da bi – precizno secirala suvremeno žensko iskustvo. U svijetu u kojem se ženska snaga, glasnost, ljutnja i samostalnost još uvijek često doživljavaju kao prijetnja, Zimmerman pronalazi savršene saveznice, kao što su meduze, harpije, sirene, sfinge i ostala mitološka bića čije se značenje stoljećima reduciralo na grotesku, prijetnju, rugobu ili kaznu.
Tako je knjiga "Žene i ostala čudovišta" zapravo zbirka eseja povezanih nitima mitoloških figura koje autorica koristi kao arhetipske prikaze različitih aspekata ženskosti: od straha od vlastite moći, preko problematičnog odnosa prema tijelu, do srama, bijesa i slutnje da je ženska ambicija uvijek na rubu društvene prihvatljivosti. Svako "čudovište" koje Zimmerman uzima pod povećalo postaje povod za promišljanje osobnog, političkog i kolektivnog, često isprepleteno feminističkom analizom, ali bez dociranja. Autorica piše britko, duhovito i iskreno, ne štedeći ni sebe ni čitatelje.
– Klasična predaja koja je oblikovala našu dominantnu kulturu vrvi zastrašujućim ženskim stvorenjima. Putem jezika i priča (većinu su napisali muškarci) naglašava se ideja da žene koje prekorače krute i mnogobrojne granice prihvatljivosti (većinu su odredili muškarci) – one koje su pretjerano zavodljive, agresivne, nedovoljno privlačne ili previše ambiciozne – nisu samo izvan norme, već su neprirodne. One su čudovišta. Sazdali smo cijelu kulturu na leđima tih čudovišnih žena, održavajući tako otrcane moralne pouke o sigurnosti, normalnosti i ženskoj doličnosti – stoji u opisu knjige. No autorica upozorava: što ako su osobine za koje nas uče da su opasne i nepoželjne zapravo najveća ženska snaga?
– Zapitajmo se kako to da su u muškim rukama te iste osobine oduvijek bile odraz junaštva. Jedinstvenom studijom najslavnijih ženskih čudovišta Jess Zimmerman vodi nas na prosvjetljujuće feminističko putovanje kroz mitologiju. Čudovišta (ili junakinje) u ovoj knjizi brane neke druge granice i ulaze u druge predjele: ambiciju, intelekt, složenost, moć i ponos. Danas žene postaju sve svjesnije na koje su sve načine pravila i društveno konstruirana očekivanja umanjila pravu žensku prirodu, a nakon što su svjedočile svim oblicima vladavine grabežljivaca, nikad nisu bile spremnije postati odbojne, strašne i proždrljive – stoji u kratkom opisu knjige. Kao dobar je primjer navedena Meduza, čije se ubijanje slavi kao Perzejevo junačko djelo. Kod Zimmerman postaje simbol ženske traume, demonizirane seksualnosti i potrebe da se pogled izbjegne jer je previše moćan. Harpije pak, polužene-poluptice koje grabe i vrište, progovaraju o ženskom bijesu koji se društveno pokušava zatomiti i izrugati. Sirene, čiji je glas tobože toliko opasan da zavodi i ubija, otvaraju temu o tome kako se žene cijelo vrijeme balansira između previše i premalo – previše glasne, previše zavodljive, previše prisutne.
Ono što ovu knjigu čini posebno zanimljivom jest vješto isprepletanje osobne naracije i kulturne analize. Zimmerman ne piše samo iz akademske perspektive već i iz tijela i uma žene koja, poput mnogih, pokušava navigirati kroz zahtjeve, zabrane i neizgovorena pravila što se nameću ženama. Njezini su eseji i ogledi i svjedočanstva, i mitovi i ispovijesti. Stoga "Žene i ostala čudovišta" knjiga je koja nije samo puko "čitanje mitologije kroz feminističke naočale", već promišljena obrada svakodnevnog iskustva žena, ukorijenjena u tisućljetnim narativima. Zimmerman nas podsjeća da su čudovišta često samo osobe koje se nisu uklopile u norme, a norme su najčešće – pisali muškarci. Ipak, treba naglasiti da ova knjiga nije manifest, ali je opisana kao poziv na reinterpretaciju i samoprihvaćanje. S jedne strane na oslobađanje čudovišta u sebi – i na razumijevanje da čudovište često nije ono što je zastrašujuće, nego ono što je slobodno.
Ovu knjigu bi mogli razgrabiti oni koji se boje žena!