Kao u posjetu s roditeljima tetki koja nikome nije draga, ali familija je familija. Tako je otprilike, kao da jedva čeka da ode i sve mu je teško, gradonačelnik Tomislav Tomašević izgledao na jučerašnjoj presici na kojoj je predstavio sedam "revolucionarnih" protusmećarskih mjera. One bi Zagreb trebale skinuti s karte najprljavijih gradova Europe, iako on, zapravo, i nije takav, barem pita li se gradonačelnika koji je ustvrdio da je po društvenim mrežama fotografija prenatrpanih kontejnera bilo i prije pa drame, u biti, nema.
Sve je okej i s činjenicom da je Grad sad ipak odlučio financirati postavljanje boksova za kontejnere jer, eto, u ovom trenutku ima za to novca budući da se zašparalo "natječajima koji nisu namješteni" pa vjerojatno to nema nikakve veze s činjenicom da bi Visoki upravni sud odluku za spremnike mogao rušiti. Nećemo sad u detalje o svakoj od sedam mjera, ali ono što ćemo svakako primijetiti jest da su gradski čelnici još jednom ušli u projekt, ovog puta radi se o novom modelu naplate odvoza otpada i svemu što uz njega ide, a da prethodno nisu pobliže analizirali sve što njihova odluka i nosi.
Građani su tražili promjene i dobili ih; depopulacija i gospodarska degradacija, prometni kolaps, smeće gore nego ikad, javni prijevoz lošiji nego ikad, a uz to smo postali i deponij starih tramvaja iz EU-a... Jako dobar pokazatelj da uvijek može biti gore, a ljudi su pod Bandićem mislili da to nije moguće...